Dva su istočna ulaza u Zagreb, jedan kod Ivanić-Grada, drugi kod Vrbovca, svetište Majke Božje Bistričke na sjevernom je rubu hrvatske metropole, gradski asfalt došao je i do samog podnožja Žumberka, a protjerane su i poznate turopoljske svinje jer je hrastovu šumu južno od Velike Gorice zamijenila urbana džungla. Zagreb je okrugle 2100. godine toliko “nabujao” da se sve od Dubrave do Črnomerca i od Borovja do Jaruna naziva centrom, a šanse da ćete u gradu od deset milijuna ljudi slučajno naići na nekog poznatog postale su minorne.
Takav scenarij potpuna je ludorija, ali upravo to dogodilo se indonezijskoj prijestolnici Jakarti, koja je, prema popisu stanovništva, 1948. imala 823.000 stanovnika, gotovo kao Zagreb danas. Jakarta je površinom u 75 godina narasla oko tri puta, a populacija grada povećala se 13 puta pa ondje sada živi 10,6 milijuna ljudi. Grad je prenapučen i zagađen, i doslovno tone u ocean. Gradom teče čak 13 rijeka zbog čega su poplave ogroman problem, a ne pomaže ni to što se stanovništvo oslanja na bunare koji vodu crpe iz podzemlja. Zbog toga dolazi do erozije tla pa neki dijelovi grada godišnje utonu i 11 centimetara. Rezultat je da se već 40% Jakarte danas nalazi ispod razine mora. Gradske vlasti s tim se problemom bore poluuspješno, postavljanjem raznih brana u obliku nasipa i betonskih zidova, ali budući da i razina oceana raste, opisano stanje dugoročno je neodrživo.
To bi i za nas bilo dobro, Otočac ili Gospić