Ako je Donald Trump u svojem drugom mandatu donio Europi nešto dobrog, to je realizam, ili konkretnije – sudar Zapada sa stvarnošću. Ono što Amerikanci nazivaju "reality check". Predugo su si neki Amerikanci i Europljani dopuštali da razmišljaju idealistički, često se skrivajući iza fraza i moralnih ocjena.
Ili konkretnije – umjesto onoga kako bi trebalo biti, bolje je da razmišljamo kako zaista jest. Mnogi su Europljani govorili: "Nepravedno je dopustiti Rusiji, nakon svih razaranja, da pobijedi u ratu i otme dio ukrajinskog teritorija". Moralno su u pravu. Ali tko ih pita? Zašto je to uopće važno? Hoće li Vladimir Putin povući svoju vojsku s osvojenog teritorija zato što mi vjerujemo da je on loš čovjek? Hoće li Trump odustati od ukrajinskih rijetkih metala? Neće. I to treba uzeti u obzir. Najlakše je bilo izreći neki moralni sud, znati da si moralno u pravu, ali ne ponuditi rješenje za budućnost Ukrajine. Trump je krenuo suprotnim putem: njegovi ministri govore da je nerealno da se Ukrajina vrati na granice iz 2014. i da ta zemlja ne bi trebala postati članica NATO-a. Trumpovci nekima zaista idu na živce, Europi pametuju i likuju iz daleke Amerike, ali nemojmo se zavaravati – oni govore ono što "pola Europe" misli. A možda bi još točnije bilo reći da to misli skoro cijeli Stari kontinent.
Evropa da je ozbiljan faktor od početka rata tražila bi rješenja nudeći i pokušavajući pregovarati. No oni su isključivali bilo kakav razgovor sa Putinom, a što to znači ? Znači da su bili najjače za rat. Zašto ? Racionalno objašnjenjeenje ne postoji. Riješili se vrlo lako jeftinih energenata ( nešto o tome im je i danas rekao Kinez ), ubacili hrpu para u rupu zvanu Ukrajina, a sa rezultatom .... nula. Rezultat je i lošiji jer ovo kombinirano sa imigrantima učinilo je EU potpuno nekonkurentnom . Što je još luđe i dalje zagovaraju iste politike sa jasno sve gorim rezultatom. Reklo bi se ima li pilota u avionu ? Ovdje ne, ali barem u SAD-u su sjeli u avion.