Nakon što je posredovao u sporazumu između Armenije i Azerbajdžana te zaustavio rat u Gazi, američki predsjednik Donald Trump sada pokušava riješiti jedno od najkompleksnijih pitanja u sjevernoj Africi – dugogodišnji spor između Maroka i Alžira oko Zapadne Sahare. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda objavilo je u petak da bi dodjeljivanje istinske autonomije Zapadnoj Sahari pod marokanskim suverenitetom moglo predstavljati najodrživije rješenje za sukob koji traje više od pola stoljeća.
Ujedno je pozvalo sve strane da se uključe u pregovore na temelju plana autonomije koji je Maroko podnio još 2007. godine. Rusija, Kina i Pakistan suzdržali su se od glasanja, dok Alžir nije glasao. Preostalih jedanaest članica podržalo je rezoluciju kojom se, među ostalim, obnavlja mandat mirovnih snaga UN-a u Zapadnoj Sahari (MINURSO) za još godinu dana.
Odmah nakon izglasavanja rezolucije, marokanski kralj Muhammed VI. izjavio je kako je „došlo vrijeme za ujedinjeni Maroko“, naglasivši da zemlja proživljava „prekretni trenutak u svojoj povijesti“. Kralj je istaknuo da ponovna potvrda suvereniteta nad Saharom predstavlja povijesnu odluku i znak međunarodnog konsenzusa o marokanskoj pripadnosti tom teritoriju. „Naš plan u vezi sa Saharom jedino je realno i održivo rješenje“, poručio je, dodavši da Maroko ne vidi u ovim događajima pobjedu, nego priliku za mir i prosperitet regije. Pozvao je sve strane na dijalog te zahvalio Donaldu Trumpu na „naporima uloženim u postizanje konačnog rješenja saharskog pitanja“. Pohvalio je i arapske, afričke te europske zemlje, osobito Francusku, zbog podrške marokanskoj inicijativi.
Zapadna Sahara, bivša španjolska kolonija do 1975. godine, ostaje jedini teritorij u Africi s neriješenim statusom nakon dekolonizacije. Sukob između Rabata i separatističkog Polisario Fronta, koji podupire Alžir, traje desetljećima. Vijeće sigurnosti do sada je više puta pozivalo Maroko, Polisario, Alžir i Mauritaniju na nastavak pregovora, koji su u zastoju od 2019., s ciljem pronalaska realnog i obostrano prihvatljivog političkog rješenja.
Najnovija američka rezolucija, usvojena u petak, jasno podupire Rabatov plan iz 2007. kojim se Zapadnoj Sahari nudi autonomija unutar marokanskog suvereniteta. Regija, bogata fosfatima i ribolovnim područjima, ima veliki gospodarski značaj. Rezolucija također poziva glavnog tajnika UN-a Antónia Guterresa i njegova posebnog izaslanika Staffana de Misturu da nastave pregovore temeljene na ovom planu.
Dužnosnik Polisario Fronta Mohamed Yeslem Beiset ranije je izjavio da bi pokret mogao prihvatiti marokanski prijedlog ako ga saharski narod potvrdi na referendumu, čemu se Alžir snažno protivi. Odnosi između Alžira i Francuske pogoršali su se nakon što je Pariz 2014. godine službeno podržao marokanski plan, a Alžir je nezadovoljstvo dodatno izrazio kad je Washington ove godine obnovio podršku Rabatu.
Trumpova odluka iz 2020. godine, kojom su Sjedinjene Države priznale marokanski suverenitet nad Zapadnom Saharom, otvorila je put europskim državama – Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu – da učine isto. Tijekom nedavnog zatvorenog sastanka Vijeća sigurnosti, de Mistura je pohvalio američke diplomatske napore, ali je upozorio na nejasnoće u marokanskom planu te zatražio od Rabata dodatna objašnjenja, osobito u pogledu prava naroda Zapadne Sahare na samoodređenje.
Otvori KEKS Pay
Američka dekadencija, čija će jedna grana biti odgovorna za slom Europe, i dalje služi Europljanima da guraju nos tamo gdje im nije mjesto. Sve što Trump u ovom trenutku radi jest da pokušava uvjeriti zemlje BRICS-a da je Amerika prevelikaka da bi propala i da joj se dozvoli još malo vremena za konsolidaciju, napisao je Markus K. Brunnermeier Edwards S. Sanford, profesor ekonomije na Sveučilištu Princeton i direktor Centra za financije Princeton Bendheim. Amerika je također nuklearna sila, kaže Trump, uvjeravajući nove gospodare svijeta da pripada njima. U ovom trenutku, kaže, čini se da njegove riječi slušaju oni kojima su upućene, što nas tjera da se zapitamo koliko je dubok američki pad. Sva Trumpova javna "pragmatika" pripada domeni demagogije i ograničena je onim što mu dopuštaju čimbenici izvan Amerike, koja nikada u povijesti nije bila u takvoj situaciji. Mislim da govorimo o nepovratnom putu, stvari ukazuju na to da je Amerika na putu kolapsa i ako bi vanjski čimbenik poduzeo "neprijateljske" akcije poput otvorene dedolarizacije i ograničavanja moći kroz trenutne putove toka novca, Trump jednostavno ne bi imao odgovor na to.