Kad je eminentna srpska povjesničarka Dubravka Stojanović svojedobno analizirala prikaz Drugoga svjetskog rata u udžbenicima povijesti u Srbiji, zaključila je da je država Srbija "promijenila prošlost". I to dvaput. U Miloševićevo vrijeme, naime, partizanski i četnički pokret u udžbenicima su bili izjednačeni kao antifašistički, ali primat je ipak imao partizanski pokret, međutim poslije promjene vlasti 2000. četnici su postali dobri, a partizani loši momci. Dogodila se revizija revizije. U novim udžbenicima četnički vođa Draža Mihailović i njegova vojska prikazani su kao jedini predstavnici srpskih nacionalnih interesa, kao oni koji su pokrenuli antifašistički otpor, ali su ih saveznici na kraju izdali pa su doživjeli poraz. Osim "očišćene" slike o četnicima, u tim se udžbenicima može naći i podatak da "srpske zemlje" obuhvaćaju i Crnu Goru, cijelu Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju s Dubrovnikom i Zadrom, cijeli Srijem uključujući Vukovar, Vinkovce i Dalj, Vojvodinu, Kosovo i Makedoniju. Tu je, dakle, sve jasno: Srbija planski krivotvori prošlost kako bi je prilagodila potrebama sadašnjosti. Što je u skladu s poznatom Orwellovom izrekom "Tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost; tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost". No kako objasniti ono što se događa s nekim udžbenicima povijesti u Hrvatskoj?
Vrijeme je da konačno mi, hrvatski domoljubi, pišemo svoju povijest!