Posljednjih mjeseci u hrvatskom se javnom prostoru intenzivno gradi narativ o "fašizaciji" društva. Dio političara i političkih komentatora tvrdokorno ustraje na tezi da Hrvatska klizi u ekstremizam i crnilo, a prst najčešće upiru u premijera Plenkovića optužujući ga da je "pustio duha iz boce" tolerirajući dvostruku konotaciju pozdrava "Za dom spremni". Da taj proces neće stati, pokazuje najava "marša" koji inicijativa nazvana Ujedinjeni protiv fašizma kani održati 30. studenog u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Puli... Iza te inicijative kriju se ljevičarski aktivisti, a "marš" organiziraju jer se, ukratko, "ustašluk i fašizam relativiziraju", a "fašisti se više ne srame niti se skrivaju".
Pitate se tko stvara dojam o ustašizaciji i fašizaciji? Zar smo poitički slijepci? Odgovor je ljevičari i ultraljevičari. Oni lijepe etikete Hrvatskoj onakve kakva Hrvatska sigurno nije. Gdje je tko vidio ustaše u Hrvatskoj, neka kaže gdje i tko je to. Toga ne postoji u Hrvatskoj niti u građanstvu a niti u političkim krugovima koji vode državu. Ali za razliku od toga, vidim u srbiji puno četništva i u građanstvu i među njivovim političarima.