Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Tek 2018. godine vratit ćemo se 
na BDP iz 2008.

Intenzitet razvoja nije dostatan da se u prihvatljivu roku bitno promijeni opće ekonomsko stanje. Za to su potrebni radikalniji potezi
27. prosinca 2017. u 16:48 8 komentara 584 prikaza
Vlada
Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Povećanje agregatne potražnje u trećem, zbog turizma i trgovine sezonski najznačajnijem tromjesečju, osnažilo je i produžilo tendenciju rasta bruto domaćeg proizvoda koja u kontinuitetu traje od početka 2015. godine, po prosječnoj stopi od 0,7 posto tromjesečno. Time će njegova razina u cijeloj 2017. godini biti, ocjenjuje se, za 3,1 posto realno veća od prošlogodišnje.

Zdravko Marić i Andrej Plenković MINISTARSTVO FINANCIJA U 2018. porezno rasterećenje građana i poduzetnika za 1,1 do 1,2 milijarde kuna

Investicije još niske

Takvo kretanje prvenstveno se podudara sa zbivanjima u području potrošnje kućanstava (godišnji rast od 3,6%) podržane vertikalno diferenciranim povećanjem neto plaća za 5 posto zbog smanjenja porezne presije, ali i sa smanjenjem sklonosti štednje u uvjetima niskih kamatnih stopa i kreditnog razduživanja stanovništva. Odraz toga je i godišnji rast realnog prometa u trgovini na malo za 4,8 posto. Na to se nadovezuje i nastavak umjerenog rasta najrigidnije komponente u strukturi agregatne potrošnje – izdataka države za robe i usluge (godišnji rast od 2%) - kao rezultat povećanih poreznih prihoda zbog rasta domaće porezne osnovice te, posebno, uvoza, uz istodobno smanjenje proračunskih rashoda za kamate i subvencije. Konačno, tendenciju povećanja poprima i treća komponenta u strukturi domaće agregatne potražnje – investicije u fiksni kapital (godišnji rast od 4%), ali one zbog svoje bitno depresirane baze još imaju relativno mali izravni utjecaj na ukupnu ekonomsku aktivnost. Posebno u sektoru građevinarstva. Uzrok tome nije samo nedovoljno poticajna „investicijska klima“, već i objektivno determinirane promjene u vremenskim preferencijama upotrebe povećanih dohodaka – s dugoročnih (štednja) na kratkoročne (potrošnja) u uvjetima niske razine životnog standarda i nedostatne razine likvidnosti u obrtnoj sferi poslovanja poduzeća. Pokazatelj toga je i povećana sklonost tekućoj likvidnosti u monetarnoj sferi gdje je prosječna realna razina novčane mase povećana u 2017. u odnosu na 2016. godinu za 19 posto nasuprot smanjenju depozita (oročeni kunski i devizni depoziti) u bankovnom sustavu za 3 posto. To usporava realni rast ukupnih likvidnih sredstava (2%) ispod razine rasta BDP-a, odražavajući pad kreditnog multiplikatora uz koji je – unatoč smanjenju kamatnih stopa – prosječna razina bankarskih kredita za 2 posto realno niža od prošlogodišnje.

Andrej Plenković Prilika U 2018. nema izbora ni referenduma pa Plenković ipak kreće u reforme

Usporedo i u zavisnosti s takvim kretanjima proizvodnje i domaće potražnje nastavljaju se i rastuće tendencije u razmjeni roba i usluga s inozemstvom. Dok pri tome uvoz u osnovi kontinuirano prati tendencije i osnovne odnose u strukturi bruto domaćeg proizvoda (prosječna tromjesečna stopa od 2%) i u 2017. je za oko 8,3 posto veći od prošlogodišnjeg, izvoz kao najdinamičnija komponenta agregatne potražnje (prosječni rast 1,7% tromjesečno uz godišnji rast u 2017. godini od 5,7%) podložan je većim oscilacijama. Naročito u robnom dijelu koji i dalje obilježava relativno uska usmjerenost na geografski bliža tržišta te na proizvode niže dodane vrijednosti. To se dijelom odražava i na oscilacije u kretanju industrijske proizvodnje koja je u cjelini za, ocjenjuje se, 2,4 posto veća od prošlogodišnje.

Rast BDP iduće godine 3,3%

Unatoč navedenim oscilacijama i ograničenjima, iz ove se u iduću godinu ipak prenose relativno čvrsto definirane pozitivne kratkoročne tendencije privrednih kretanja (statistički „prijenos“ opće razine ekonomske aktivnosti iznosi oko 1%) tako da se uz bitno nepromijenjene uvjete u 2018. godini može očekivati rast BDP-a i potrošnje kućanstava za 3,3 posto, investicija za 4,4 posto, izvoza roba i usluga za 5,2 posto te uvoza za oko 8 posto. Zaposlenost bi se mogla povećati za oko 0,6 posto, a prosječna realna neto plaća za oko 3 posto. Ostvare li se takva očekivanja, opća razina ekonomske aktivnosti mogla bi potkraj 2018. godine konačno dostići razinu iz pretkrizne 2008. godine. Time bi se „statistički“ završilo desetljeće duboke krize hrvatske ekonomije za izlazak iz koje nam je bilo potrebno mnogo duže razdoblje nego usporedivim zemljama EU, odražavajući ne samo intenzitet i karakter te krize, već i slabosti našega kriznog menadžmenta, i to u uvjetima mnogo bolje situacije u domaćem bankarskom sustavu od one u cjelini EU i eurozone.

Međutim, samo dostizanje pretkrizne razine bruto domaćeg proizvoda nikako ne znači i stavljanje znaka jednakosti između 2008. i 2018. godine. Razlike su velike. Kako zbog tehnoloških, socijalnih pa i geopolitičkih promjena koje su se u međuvremenu dogodile u okruženju i u odnosu na koje hrvatska ekonomija i cijelo društvo relativno nazaduju, već i zbog promijenjenih performansi (pozitivnih ali i negativnih) funkcioniranja naše ekonomije koje su značajne za njezin daljnji rast i razvoj.

Prehrambena industrija Ekonomija života Hrvatska zaostaje jer u prerađivačkoj industriji radi samo 17% zaposlenih

Prva od njih odnosi se otklanjanje visokog dvojnog deficita koji je 2008. godine iznosio oko 9 posto BDP-a u platnobilančnom te oko 6 posto BDP-a u proračunskom dijelu. I dok su pri tome modaliteti otklanjanja platnobilančnog deficita imali za posljedicu relativnu stagnaciju inozemnog duga na razini od oko 85 posto BDP-a, javni dug je povećan sa 36 na 82 posto BDP-a pa je - unatoč aktualnom smanjenju kamatnih stopa – iznos plaćenih kamata na javni dug porastao u tom razdoblju sa ispod 2 na više od 3 posto bruto domaćeg proizvoda. Druga bitna razlika proizlazi iz činjenice da je kao izravna posljedica krize izgubljeno u proteklom desetljeću oko 190 tisuća radnih mjesta (pad zaposlenosti za oko 12%), dok su investicije smanjene za oko 20 posto, zaoštrivši socijalne i tehnološke probleme.

Jača monetarna politika

Sagledaju li se u tom kontekstu aktualne tendencije privrednih kretanja i na njima temeljene prognoze za 2018. godinu moglo bi se zaključiti da one načelno drže vodu. Blago ubrzanje ekonomskog rasta po stopi većoj od očekivanog prosjeka EU, s naglaskom na izvoz i investicije te uza zadržavanje uravnoteženih odnosa u razmjeni s inozemstvom i u proračunu konsolidirane opće države, niska inflacija i stabilan tečaj dugoročno su prihvatljiv obrazac održiva razvoja bitno različit od onog iz pretkriznog razdoblja. Ipak, njihov intenzitet koji bi proizlazio samo iz „inercije“ postojećih tendencija i odnosa nije dostatan da u društveno i ekonomski prihvatljivu roku značajnije promijeni opće ekonomsko stanje u zemlji. Za to su potrebni radikalniji potezi, prije svega u oblasti povećanja međunarodno konkurentne ponude.

Pored zajedničkih mehanizama koji postoje na tom području u okviru EU (ulaganja u infrastrukturu, malo poduzetništvo, ruralni razvoj…) i za čije je uspješnije korištenje potrebna aktivnija uloga države, kao i samostalne razvojne politike kojom se, barem formalno, ne narušavaju načela ravnopravnosti i transparentnosti uvjeta poslovanja na zajedničkom tržištu, ekonomskoj politici stoji u tom cilju na raspolaganju i širok asortiman drugih mjera kojima se koriste zemlje uspješne u poboljšanju položaja svoje ekonomije na globalnom tržištu. Od zajedničkih ulaganja i javno-privatnog partnerstva do proaktivne fiskalne i monetarne politike. Selektivno smanjenje porezne presije na dohotke od kapitala i rada, izravna državna ulaganja u izgradnju i modernizaciju proizvodnih kapaciteta u djelatnostima koje mogu brzo aktivirati domaće materijalne i intelektualne potencijale, aktivna participacija u restrukturiranju strateški važnih privatnih poduzeća, povećano ulaganje proračunskih sredstava u razvojnu banku uz podjelu rizika kod investicija, povećanje dugoročnog kreditnog potencijala banaka i financijskog potencijala investicijskih fondova monetizacijom dijela javnog duga i drugo, samo je dio korištenih mjera i aktivnosti kojima države obično „poboljšavaju“ učinke djelovanja tržišta i slobodnog poduzetništva. Sve to, naravno, u uvjetima zadovoljavajuće pravne sigurnosti.

Nema razloga da i Hrvatska ne krene tim putem, čak ako bi to u financijskom smislu značilo i pragmatičniji odnos prema dostizanju i održavanju dijela maastrichtških kriterija.     

(Integralni tekst objavljen je na www.macropuls.hr) 

Pogledajte i galeriju: Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti   

Vlada
1 / 10
1. Rast će cijene u kafićima, restoranima, rekreaciji...
Zagreb: Sajam automobila Jakuševac OLAKŠICE Vlada na sjednici potvrdila manja davanja kod kupnje automobila hnb HNB U ovoj godini rast BDP-a za 3,1, u idućoj za 2,9 posto Ante Ramljak Borislav Škegro Uspješna nagodba za Agrokor na vidiku. Ne treba biti mašovit pa da se vidi što bi bilo bez lex Agrokor
Hrvatski institut za financije
Put do poslovnog uspjeha
Usavršite svoje znanje u upravljanju projektima
  • Avatar ovdje Maks
    ovdje Maks:

    Sa HNSom je puno lakse i kvalitetnije nego s mobstom, samo naprijed!

  • multivitamin:

    Čuvaj savjete za gazdu u Londonu ! Što ,sad živimo od kolumni?

  • Avatar NasaPosla
    NasaPosla:

    Ništa nisam razumio, a vjerojatno je htio reći: Dok je kriza turizma u sjevernoafričkim državama, dok imamo pravo na bespovratna sredstva iz EU fondova i dok su male kamate na novac, nastojmo se, što više, izvući iz kreditnog rejtinga - smeće.