Dok javnost Darija Šimića ponajprije povezuje s Aquavivom i lancem Vivas barova, registri pokazuju da danas nema većinski udjel ni u jednoj od tih kompanija. Najintenzivnije razdoblje njegove poslovne ekspanzije bilo je početkom 2020., kada se u samo nekoliko mjeseci pojavio u šest novih društava, a iz većine izašao prije kraja godine. Nekadašnji stoper hrvatske reprezentacije i igrač Dinama, Intera, Milana i Monaca uhićen je u utorak u antikorupcijskoj akciji USKOK-a. Nakon ispitivanja pušten je da se brani sa slobode. Uz njega su privedeni bivša voditeljica Odjela za turizam Šibensko-kninske županije Neda Livljanić i HSS-ovac Marin Mikšić.
USKOK sumnja da je Šimić, osobno i posredovanjem Mikšića, ishodio rješenje za kamp u Tisnom premda se sporne čestice, prema tvrdnjama istražitelja, nalaze izvan građevinskog područja. Osumnjičenike se tereti za zlouporabu položaja i ovlasti te poticanje na to kazneno djelo. Riječ je o obiteljskom kampu s tridesetak mjesta na adresi Put Jazine 330. Šimić odbacuje krivnju. „Gospodin Dario Šimić ne osjeća se krivim ni za ono zbog čega je danas doveden ovamo ni za bilo što drugo jer nikada nije učinio nikakvu nedopuštenu radnju”, poručio je njegov odvjetnik Ivan Stanić. U ovoj je fazi riječ o sumnjama istražitelja, pa za sve osumnjičene vrijedi presumpcija nevinosti.
Sudski registar povezuje Šimića s četrnaest trgovačkih društava i jednim obrtom. Zanimljiviji od samog broja pravnih subjekata tempo je kojim su nastajali i mijenjali vlasnike. Od prosinca 2019. do travnja 2020. Šimić se pojavljuje u sedam društava: Vivascaffe Professionalu, Bionaturi Bidon Vode, Kapsulicama, F&D RE Zagrebu, Dulcedu, 3D Real Estatesu No. 1 i Živom vendingu. Iz pet ih je izašao do kraja 2020. U Bionaturi Bidon Vode i Kapsulicama zadržao se manje od jedanaest mjeseci, u F&D RE Zagrebu desetak, a u 3D Real Estatesu približno osam mjeseci. Njegov angažman u Vivascaffe Professionalu također je trajao manje od godine. Dulcedo i Živi vending ostali su u njegovu poslovnom krugu dulje, no oba su društva poslije izbrisana.
Kratkotrajno vlasništvo samo po sebi ne upućuje na nepravilnosti. Društva se mogu osnivati radi pojedinačnih projekata, zajedničkih ulaganja, prodaje poslovanja ili razdvajanja različitih djelatnosti i rizika. Ipak, broj promjena koncentriranih u jednoj godini pokazuje da 2020. nije bila samo godina poslovne ekspanzije nego i intenzivnog preslagivanja. Nakon tog razdoblja više se ne vidi jednak tempo osnivanja novih društava. Slijede vlasnički prijenosi, ulazak novih partnera, pripajanja i gašenje dijela kompanija.
Uhićen je Dario ŠimićNajveći poslovi nisu u njegovu vlasništvu
Dario Šimić danas nema većinski udjel ni u jednoj od triju najvećih aktivnih kompanija povezanih s obitelji. Živi bar, Živa voda i Živi napitak u 2025. su zajedno ostvarili gotovo 23 milijuna eura prihoda. Živi bar, kroz koji posluje lanac Vivas barova, ostvario je oko 10,3 milijuna eura prihoda. Njegov je stopostotni vlasnik Šimićev brat Josip. Josip Šimić u svibnju 2026. nagodio se s USKOK-om i priznao utaju poreza povezanu s poslovanjem Živog bara. Osuđen je na deset mjeseci zatvora uvjetno, uz rok kušnje od dvije godine, te na novčanu kaznu od 9000 eura. Taj slučaj nije povezan s istragom kampa u Tisnom.
Živa voda, kompanija iza brenda Aquaviva, ostvarila je 8,15 milijuna eura prihoda. Prema Registru stvarnih vlasnika, stopostotna je vlasnica Šimićeva majka Matija. Živi napitak, s nešto više od četiri milijuna eura prihoda, jedina je veća aktivna kompanija u kojoj Dario Šimić ima potvrđen izravni vlasnički udjel. Riječ je, međutim, o manjinskih deset posto.
Posebno je zanimljiv položaj Žive vode. Dario Šimić u povijesti te tvrtke nije evidentiran ni kao član društva ni kao direktor, iako je u dijelu medijskih objava opisivan je kao vlasnik ili pokretač Aquavive. Njegov brat Josip, s druge strane, bio je direktor Žive vode od 2009. do 2015. godine. To ne znači da Dario nije sudjelovao u nastanku ili razvoju obiteljskog posla. Registri, međutim, pokazuju jasnu razliku između javne slike kompanije, obiteljskog utjecaja i formalnog vlasništva. Dio društava u kojima je bio izravno upisan poslije je prešao na majku. Bionaturu Bidon Vode preuzeo je u siječnju 2020., a u prosincu iste godine prenio na Matiju Šimić. Tvrtka je ubrzo izbrisana. Matija Šimić 2023. preuzela je i vlasnički udjel u društvu Dario Šimić 17, u kojem je njezin sin dotad bio osnivač i direktor. I ta je tvrtka poslije izbrisana.
Na Matiju Šimić danas su upisani Živa voda i društva povezana s nekretninama, dok Josip Šimić drži Živi bar i nekoliko nekretninskih kompanija. Sama vlasnička raspodjela unutar obitelji nije dokaz da Dario tim tvrtkama prikriveno upravlja, ali pokazuje da se njegov javni poslovni identitet ne podudara s vlasničkom slikom iz registara.
Slovenci preuzeli većinu Živog napitka
Krajem 2023. većinski udjel u Živom napitku preuzeli su Avtomati Štefančič, obiteljska vending-kompanija iz Ilirske Bistrice čija poslovna tradicija seže u 1987. godinu. Prema Registru stvarnih vlasnika, slovenska strana kontrolira 90 posto društva, dok je Šimiću ostalo deset posto. Edvin Godina postao je direktor, a Karmen Godina prokuristica. Ulazak novog partnera tako nije ostao samo na vlasničkoj razini, nego je obuhvatio i preuzimanje operativnog upravljanja. U isto vrijeme Avtomati Štefančič od Šimića su preuzeli i APT-servis. Živi napitak stoga više nije kompanija pod Šimićevom kontrolom, nego dio hrvatskog poslovanja slovenskog vending-sustava u kojem je on ostao manjinski partner.
F&D RE Zagreb i 3D Real Estates No. 1, dvije nekretninske kompanije u kojima se kratko pojavljivao 2020., danas također imaju druge vlasnike. Isto vrijedi za Kapsulice, pa se aktualni prihodi tih društava ne mogu pripisivati Šimiću.
Dio tvrtki iz njegove poslovne povijesti u međuvremenu brisan iz registra. Dulcedo je nakon nekoliko godina poslovanja ostao bez prihoda i zaposlenih te završio s negativnim kapitalom, nakon čega je izbrisan. Izbrisani su i Bionatura Bidon Vode, Živa kapsula, Živi vending, Vivascaffe Professional i Dario Šimić 17. Najveći je primjer A. Novak, društvo koje je u jednom razdoblju poslovalo pod imenom Živa kava. U 2019. ostvarilo je gotovo 19 milijuna kuna prihoda, a poslije završilo u stečaju.
Dok najveće aktivne kompanije formalno pripadaju članovima obitelji i slovenskom partneru, nekretnine povezane s kampom u Tisnom upisane su izravno na Darija Šimića. Prema katastarskim podacima, stopostotni je vlasnik dviju čestica. Na jednoj su evidentirani kuća i dvorište, dok se druga, smještena uz more, vodi kao pašnjak. Zemljište nije u vlasništvu Žive vode, Živog bara, Živog napitka ni druge kompanije iz obiteljske poslovne mreže. Nema ni javno potvrđenih podataka da su najveće aktivne obiteljske tvrtke obuhvaćene USKOK-ovom istragom. Kazneni predmet vezan uz kamp zato treba jasno odvojiti od njihova redovitog poslovanja.
FOTO Dario Šimić doveden je na ispitivanje u USKOKOd nogometa do poduzetništva
Prije nego što se posvetio poduzetništvu, Šimić je ostvario jednu od najuspješnijih karijera među hrvatskim nogometašima svoje generacije. Inter ga je 1999. doveo iz Dinama u transferu vrijednom 11 milijuna eura, a 2002. prešao je u Milan za pet milijuna eura. S Milanom je bio dio momčadi koja je 2003. i 2007. osvojila Ligu prvaka, dok je s hrvatskom reprezentacijom 1998. osvojio broncu na Svjetskom prvenstvu. Transferne odštete pripadale su klubovima, a ukupni iznos njegovih plaća, bonusa i drugih nogometnih prihoda nije javno poznat. Sam je, međutim, govorio o velikom financijskom gubitku. „U roku od dva dana otišlo mi je sve. Na burzi sam izgubio 90 posto svojeg novca”, ispričao je za Gazzettu dello Sport, opisujući ulaganje u američke dionice i slom tržišta nakon terorističkih napada 11. rujna 2001.
Nakon igračke karijere ostao je povezan s nogometom. Bio je predsjednik Hrvatske udruge Nogometni sindikat, skaut Milana, član Skupštine Lokomotive i kandidat za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. U ožujku 2023. imenovan je članom Uprave Dinama zaduženim za sportska pitanja, a tu je dužnost napustio u listopadu iste godine. U travnju 2024. imenovan je potpredsjednikom klupskog Odbora za sponzorstva. Šimić nije naveden u aktualnoj upravljačkoj strukturi kluba, pa nije moguće pouzdano tvrditi obnaša li i dalje tu dužnost. Godine 2013. ušao je i u Nadzorni odbor Karlovačke banke, u čijoj je dokapitalizaciji bio među ulagačima.
I u aktualnom slučaju vezanom uz kamp u Tisnom zasad je riječ samo o sumnjama. Ostaje vidjeti hoće li istraga završiti podizanjem optužnice. Poslovni registri u međuvremenu otkrivaju sliku složeniju od uobičajene predodžbe o Šimićevu poslovnom carstvu. Najveći aktivni poslovi formalno pripadaju njegovoj majci, bratu i slovenskom partneru. Njegovo se ime najintenzivnije pojavljuje u valu osnivanja i preuzimanja društava između 2018. i 2020., nakon čega slijede izlasci, prijenosi, pripajanja i gašenja.