Događaj u Splitu označio je crtu koja se nije smjela prijeći, a najveću štetu osjeća hrvatsko društvo u cjelini. Ne postoje razlozi i argumenti koji bi držali vodu u ovakvom sprečavanju održavanja kulturne manifestacije hrvatskih Srba na kojoj su sudjelovala djeca i starije osobe. Koju god namjeru imali oni koji su akciju izveli, ona je dobro došla svima onima koji od ljeta friziraju fašizaciju i radikalizaciju hrvatskoga društva, a scenarij je pisan kao po njihovoj mjeri. Prije svega, kulturna manifestacija Srba u Hrvatskoj s malom djecom i starijim osobama ne može u modernoj i demokratskoj hrvatskoj državi biti adresa za iskazivanje nezadovoljstva ili frustracije izazvane unutarnjopolitičkim isfriziranim i lažnim tenzijama lijevih i desnih političkih stranaka.
Njihovo sprečavanje ne može biti dio pokazivanja frustracija i obračuna s nekim postupcima političkog vodstva Srbije, ne može biti ni obračun s političkim vodstvom hrvatskih Srba, to ne može biti ni način obračuna s postupcima i izjavama hrvatskih lijevih političara, a ne može biti ni frustracija i obračun zbog sudbine nestalih Hrvata iz Domovinskog rata te zbog mjeseca obilježavanja žrtve Vukovara, argumenti koji su također korišteni za opravdanje. Za sve navedeno postoje točne i izravne adrese prema kojima se može djelovati, ali na demokratski i uljuđen način, pri tome zaobilazeći u širokom luku djecu i starije osobe. Žalosno je također gledati i pojedine licemjerne političare s tzv. desnice koji daju bezrezervnu potporu ovakvom činu nastojeći skupiti pokoji glas, a još prije nekoliko godina neki od njih pozivali su na procesuiranje nošenja HOS-ovih obilježja.
Kulturna baština i političko djelovanje Srba – pravoslavaca u Hrvatskoj dio je i hrvatskoga kulturnog i političkog naslijeđa, spomenimo samo razdoblje 19. stoljeća, odnosno ilirski narodni preporod, pravašku Rakovičku bunu Eugena Kvaternika, pa i u moderno vrijeme Domovinskoga rata, u kojemu je nemali broj Srba sudjelovao u hrvatskim oružanim snagama, pa i u HOS-u, i na druge načine se uključio u stvaranje i održavanje nove hrvatske države. Puno je međusobne pozitivne isprepletenosti. Hrvatska kultura danas nema potrebe osjećati nikakvu ugrozu od kulture hrvatskih Srba, pogotovo stoga što danas, za razliku od razdoblja početka Domovinskoga rata, pripadnici srpske manjine čine jako mali postotak stanovništva. Lopta se treba spustiti na zemlju, političke bitke prepustiti političarima, a običnim ljudima dopustiti normalan život uz upotpunjavanje svoje kulture i svojih običaja u interakciji s drugima.
Na kraju pogledajmo i na Hrvate u Srbiji. Ne bi nam bilo drago da se nešto ovakvo događa njima i svi bismo to snažno osudili. Osobno sam tijekom svoje dugogodišnje suradnje s Hrvatima izvan Hrvatske godinama sudjelovao na nizu manifestacija u Vojvodini, i to na otvorenom i u zatvorenom prostoru. Osim jednog malo duljeg zadržavanja i provjeravanja na granici u vrijeme pojačanih tenzija, nisam imao nikakvih neugodnosti, baš naprotiv. Manifestacije na kojima sam bio bile su veličanstvene i protekle su u najboljem redu, a poslije jedne u pratnji domaćih tamburaša pjevali smo pjesme Miroslava Škore (tada predsjedničkog kandidata hrvatske desnice) i Thompsonove hitove "Lijepa li si" i "Moj Ivane".
Otvori KEKS Pay
