"To vam moram sa žalostju priobčiti, da moja kčerka Stefanija nije sposobna za nikakvu udaju. Ona si je kroz svoje zvanje i teški napor pogibeljnu bolest prisvojila, koje se neče sa žalostju valjda nikada riešiti, a morati će istoj i podleći, ona je zadobila sušicu, a sa ovakvom bolestju nije sposobna za udaju..." Dio je to pisma koje je otac učiteljice Stefanije u kolovozu 1898. u zagorskim Zlataru poslao župniku, zamolivši ga da prenese odgovor učitelju Stjepanu Biščanu koji je djevojku planirao zaprositi. Unatoč tome što je zabrinuti otac bio protiv ženidbe, u crkvenim knjigama zabilježeno je da su se Stefanija i njezin kolega Stjepan ipak vjenčali u travnju 1899. godine. Ljubav je na kraju pobijedila...
Na pismo je naišla Sanja Frigan Ciuha, koja već više od 30 godina istražuje rodoslovlja, obiteljske korijene i slaže obiteljska stabla. Genealogijom se, kaže za Večernji list, počela baviti 1994., kad ju je brat koji živi u inozemstvu potaknuo da istraži rodoslovlje njihove obitelji.
– Nismo puno znali o tome jer nam roditelji ništa nisu pričali o obitelji. Tako sam istražila rodoslovlje obitelji Frigan sve do 1699. godine. Nakon toga krenula sam istraživati tuđa rodoslovna stabla. Na zahtjevnost tog posla utječe nekoliko faktora, od toga jesu li podaci o precima klijenata točni ili manjkavi, postoje li knjige rođenih, vjenčanih i umrlih u kontinuitetu ili neke nedostaju – u nekim dijelovima Hrvatske knjiga gotovo i nema prije 1900. – do toga je li župa velika ili mala. Problem mogu biti i tri osobe s istim imenom i prezimenom u istom mjestu u isto vrijeme – otkriva.
Metoda istraživanje je, veli, krenuti od poznatog k nepoznatom, odnosno od novijih podataka prema starijima. U svakom istraživanju glavni su joj izvori, pojašnjava, matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih, koje su u župama u prošlosti zapisivali župnici. Velik dio tih knjiga koristi u Hrvatskom državnom arhivu ili online na Family searchu. Internet je od velike pomoći, a kad ga nije bilo, kupovala bi telefonske imenike svih hrvatskih županija kako bi došla do podataka o tome tko s prezimenom koje istražujem živi u nekom selu. Danas je, napominje, sve to puno jednostavnije.
– Velika većina ljudi za koje radim su stranci hrvatskog podrijetla koji žive u SAD-u, Kanadi, Australiji i Južnoj Americi. Oni su tamo već treća ili četvrta generacija, ali i dalje njeguju svijest o svojim hrvatskom korijenima, a motivi su im različiti. Neki žele rodoslovno stablo ostaviti svojim unucima u nasljeđe, neki žele upoznati i posjetiti daljnje rođake u staroj domovini ili dokazom o podrijetlu steći hrvatsko državljanstvo. U posljednje vrijeme primjećujem porast broja onih koji putem podrijetla svojih predaka žele steći hrvatsko državljanstvo jer vide prednosti Hrvatske kao sastavnog dijela Europske unije, možda zbog posla, školovanja djece na europskim sveučilištima i slično – kaže Frigan Ciuha, koja je 2005. bila među osnivačima Hrvatskog rodoslovnog društva "Pavao Ritter Vitezović".
U sjećanje joj se posebno urezao slučaj kad je istražila rodoslovno stablo za klijenticu koja je nakon toga željela upoznati dalju rodbinu jer je dolazila u Hrvatsku. – Moje slanje pisama nije urodilo pozitivnim rezultatima. Stoga sam pismo stavila u plastičnu vrećicu i odnijela na jedan grob na Mirogoju. Vrlo brzo javila mi se gospođa koja je pročitala to pismo i prepoznala obitelj svoga pokojnog muža. Nekoliko mjeseci poslije dogodilo se veliko okupljanje američke i hrvatske obitelji u Zagrebu. U takvim trenucima stvarno vidiš svrhu svog rada – veli. Tijekom genealoškog istraživanja jednom je naišla i na zapisnik iz 1934. godine u kojem budući mladoženja na temelju detaljnog pregleda dobiva liječničku potvrdu za sklapanje braka, u kojoj se potvrđuje da nema spolno prenosive bolesti. Neke matične knjige rođenih i umrlih koje se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu teško su oštećene, a za jedan od razloga tome doznala je u Đurđevcu, gdje je jedna matična knjiga pronađena u ambaru zvonara, skrivena u vrijeme invazije Kozaka nakon rata. Knjiga je pronađena nakon zvonarove smrti i svećenikova povratka iz zatvora.
– Ljudi su oduševljeni rezultatima, osobito stariji ljudi kada vide zapis o rođenju svog roditelja u staroj domovini ili kada upoznaju svoje dalje rođake u Hrvatskoj. Ti su susreti uvijek dirljivi i puni emocija – kaže. Sjeća se kako je jednom prilikom šestero braće i sestara doputovalo u Hrvatsku i kad su došli pred mjesto iz kojeg su njihovi preci, izašli su iz auta, kleknuli i – poljubili zemlju.
>>> Hrvatsku još uvijek nisu priznale tri zemlje. Znate li koje?
Potomci Hrvata vratite se jer Hrvatska je vaša domovina