Tamara Boroš najbolja je Hrvatica koja je ikad igrala stolni tenis. I jedna od najboljih europskih igračica u sportu u kojem dominiraju Azijatkinje, tj. Kineskinje. Boroš je prije 21 godinu nakratko prekinula kinesku prevlast, osvojivši na Svjetskom prvenstvu u Parizu 2003. brončanu medalju u pojedinačnoj konkurenciji. Dotad je već prošlo 10 godina od posljednjeg prisustva Europljanki na pobjedničkom postolju (Rumunjka Otilia Badescu bila je treća 1993.), ali Tamarin uspjeh iz pariškog Bercyja nije ponovila, kamoli ga nadmašila, ijedna druga djevojka iz Europe ili s ostalih kontinenata; Kineskinjama su odonda do danas pripala sva odličja na SP-ima u pojedinačnoj konkurenciji. Na olimpijskim igrama su prvakinje od uvođenja toga sporta u program 1988...
Koliko su one jake u svijetu, toliko je Tamara Boroš bila moćna na europskoj razini. Trostruka je europska prvakinja u ženskim parovima, osvajačica ukupno 12 medalja na europskim prvenstvima, pojedinačno, u paru i ekipno. Triput je bila mediteranska prvakinja i jednom viceprvakinja. Bila je na 2. mjestu ITTF svjetske rang liste stolnotenisačica 2002. Nastupila je i na četirima olimpijskim igrama, od Atlante 1996. do Pekinga 2008., a za svoje vrhunske rezultate dobila je Državnu nagradu za sport "Franjo Bučar" 2001. godine. Tamara Boroš od 2021. je izbornica ženske stolnoteniske reprezentacije Njemačke koju je odvela do dviju titula europskih ekipnih prvakinja 2021. i 2023. i bronce na SP-u 2022. godine. Trenutno živi u njemačkom gradu Dusseldorfu, a ponekad svrati do Hrvatske i Zagreba.
No, u njenoj karijeri zasigurno najviše sjaji upravo pariška bronca iskovana prije 21 godinu, a koja slovi i kao najvrijednije ostvarenje ženskoga 'pingića' u Hrvatskoj svih vremena
Dolazite li u Zagreb?
– Barem jednom godišnje, ljeti. Za sada sam jako vezana uz posao trenerice - rekla je jednom prilikom u razgovoru za Večernji list.
Hoćemo li jednog dana vidjeti Tamaru Boroš kao izbornicu hrvatske ženske reprezentacije?
– Teško pitanje. Nikad se ne zna.
Odlazite li u rodnu Sentu?
– Dugo nisam bila. Otkako su umrli baka i djed, nisam tamo odlazila, već šest, sedam godina.
Osvojila bi Boroš još koju medalju da je 2006. nije zaustavila bolest. Nakon dugih pretraga ustanovilo se da je riječ o virusnoj upali srednjeg uha što utječe na centar za ravnotežu.
– Srećom, nije bila štitnjača, iako je i ovo komplicirana bolest. Pao mi je imunitet, a u svijetu profesionalnog sporta stres je svakodnevica i negdje je moralo puknuti. Poslije oporavka više nikad nisam bila ista igračica – rekla je Tamara prije četiri godine.
Ako je ona heroina, ja sam heroin.