Dok se posljednjih godina najviše govori o američkim "nevidljivim" bombarderima nove generacije, ruski Tupoljev Tu-160 i dalje se smatra jednim od najimpresivnijih vojnih zrakoplova ikada proizvedenih. Iako ne koristi naprednu stealth tehnologiju poput američkih bombardera B-2 Spirit i B-21 Raider, svojim dimenzijama, brzinom i nosivošću i dalje se nalazi u samom vrhu svjetske vojne avijacije. U NATO-u je poznat pod nazivom Blackjack, dok ga u Rusiji zovu "Bijeli labud", a desetljećima nakon prvog leta ostao je najveći i najteži strateški bombarder koji je još uvijek u aktivnoj uporabi.
Nedavno su bombarderi Tu-160 ponovno privukli pozornost nakon što su sudjelovali u dugotrajnim letovima iznad međunarodnih voda Barentsovog i Norveškog mora, uz pratnju lovaca-presretača MiG-31. Prema priopćenju ruskog Ministarstva obrane, misija je trajala oko 16 sati, a posade su tijekom leta uvježbavale dopunu gorivom u zraku. Takve aktivnosti dolaze u razdoblju pojačanih napetosti između Rusije i NATO-a, prenosi Military Watch Magazine.
Tu-160 nastao je tijekom Hladnog rata kao sovjetski odgovor na američku flotu strateških bombardera. Za razliku od američkog pristupa, koji je kasnije stavio naglasak na smanjenje radarske uočljivosti letjelica, sovjetski konstruktori odlučili su razviti zrakoplov koji će se oslanjati na veliku brzinu, izniman dolet i mogućnost lansiranja velikog broja projektila s velike udaljenosti. Rezultat je bombarder s krilima promjenjive geometrije i četiri turboventilatorska motora Kuznjecov NK-32 s dodatnim izgaranjem, čiji ukupni potisak doseže oko 220.000 funti. Upravo zbog toga Tu-160 spada među najsnažnije vojne zrakoplove ikada izrađene.
Njegova najveća brzina prelazi 2 Macha, odnosno oko 2.210 kilometara na sat, što ga čini najbržim strateškim bombarderom koji se danas nalazi u operativnoj uporabi. Za usporedbu, američki bombarderi B-52 Stratofortress i B-2 Spirit lete podzvučnim brzinama, dok se smatra da je kod novog B-21 Raidera prednost dana prikrivenosti, a ne brzini. Impresivne su i njegove dimenzije. Maksimalna poletna masa Tu-160 iznosi oko 275 tona, dok u unutarnjim spremnicima može nositi do 45 tona naoružanja. Takva nosivost premašuje mogućnosti američkih bombardera B-2 i B-21, a u pojedinim vrstama misija nadmašuje čak i legendarni B-52.
Iako može nositi klasične avionske bombe, njegova glavna zadaća nije bombardiranje iz neposredne blizine, nego lansiranje projektila velikog dometa. Modernizirana verzija Tu-160M opremljena je za uporabu suvremenih krstarećih projektila Kh-101 s konvencionalnim bojevim glavama, ali i nuklearnih projektila Kh-102, čiji se domet mjeri tisućama kilometara. To omogućuje bombarderu da pogađa ciljeve bez ulaska u snažno branjeni protivnički zračni prostor.
Unatoč impresivnim tehničkim karakteristikama, vojni analitičari američke bombardere B-2 Spirit i posebno novi B-21 Raider smatraju tehnološki naprednijim platformama. Ključnu razliku čini stealth tehnologija, odnosno sposobnost izbjegavanja radarskog otkrivanja. Dok se Tu-160 oslanja na brzinu i lansiranje projektila s velike udaljenosti, američki bombarderi projektirani su kako bi neprimijećeno prodrli duboko u protivnički zračni prostor i izvršili napad. Kod bombardera B-21 taj je koncept dodatno unaprijeđen primjenom nove generacije materijala za smanjenje radarskog odraza, naprednih digitalnih sustava upravljanja misijama, mrežnog povezivanja i suradnje s bespilotnim letjelicama. U uvjetima suvremenog ratovanja, gdje mnoge države raspolažu složenim sustavima protuzračne obrane, mogućnost da zrakoplov ostane neotkriven često predstavlja veću prednost od same brzine.
FOTO Hrvatska ima kuću kakvu još niste vidjeli: Sve je u kockicama, čak je i krov posvećen Vatrenima