Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 45
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Ronny Ljubomir Pecik:

Bio sam siromašan gastarbajterski sin, a danas imam dvadeset aviona

Ronny Pecik
Foto: www.mabankag.com
29.05.2014.
u 16:33

Najbogatiji Hrvat na svijetu otkriva kako je kao “dotepenac” u Austriji zaradio golem novac, zašto voli riskirati, ali i zašto ne ulaže u Hrvatsku

Ronny Ljubomir Pecik, vodeći austrijski poduzetnik i više nego uspješni ulagač u svjetske koncerne, inače rođeni Varaždinac s austrijskom putovnicom, kojeg mediji u Austriji, s obzirom na njegov impozantan kapital i imovinu, svrstavaju među multimilijunaše, a neki čak i u multimilijardere, za austrijsku je vladu, u procesu privatizacije Telekoma Austrije postao novi strateški partner. Kao režiser tog „deala“ u kojem sigurno nije nevažna Pecikova potpredsjednička dužnost u Nadzornom odboru austrijskog operatera u koji je izabran 2012. godine, Meksikanac Carlos Slim, najbogatiji čovjek na svijetu i vlasnik jednog od četiri najveća telekomunikacijska operatera na svijetu America Movila domogao se je, uz malu pomoć svog hrvatskog prijatelja, 26,8 posto udjela u Telekomu. Austrijska vlada preko državnog holdinga ÖIAG trenutačno kontrolira 28,4 posto Telekomovih dionica. Poznato je da je preko svog Investicijskog društva RPR registriranog kao privatna Zaklada, Pecik prvotno držao 23 posto dionica Telekoma Austrije i bio pojedinačno njegov drugi najveći dioničar. Potom je u igru uvukao Slima, multimilijardera okrenutog razvoju i budućnosti komunikacije, kojemu je prodao svoj paket dionica. Tim znalačkim potezom, koji je tjednima bio vruća politička tema u ovoj alpskoj zemlji, rizicima sklon Pecik bacio je svoje konkurente na koljena.

Tko je zapravo taj šarmantni, srdačni 52-godišnjak koji kaže da mu je neobično važno da više nije siromašan „gastarbajterski sin“ i da je ponosan na svoje hrvatske korijene i životnu priču obilježenu zavidnim međunarodnim uspjesima.

:: Je li Telekom Austrija vaš najveći deal?

Nije. Mediji pogrešno pišu. Transakcija s austrijskim Telekomom „teška“ je milijardu eura, a ona u Švicarskoj od 2004. do 2009. godine čak više od šest milijardi eura. Riječ je o High-Tech koncernu Oerikon, koji sam preuzeo 2004. sa 6000 zaposlenih i gubicima, a koji sam restrukturirao i nakon toga, kad sam ga oporavio te je postao profitabilan, sa 45.000 zaposlenih, prodao ga kao najveći industrijski konglomerat ruskom magnatu Viktoru Vekselbergu, s kojim sam i danas dobar. Na odlazak sam se odlučio jer sam radio 24 sata na dan, bez odmora i stalno na putu pa sam se razbolio i uvidio da su mi zdravlje i obitelj najvažniji i da ne želim biti „najbogatiji mrtvac na groblju“.

:: No, švicarska priča ima i svoju tamniju stranu.

Zahvaljujući lobiranju određene skupine jalnih ljudi u Švicarskoj su me teretili zajedno s Vekselbergom za kršenje Zakona o financijskom trgovanju tijekom nadmetanja za kupnju tvrtke Sulzer. Na kraju smo oslobođeni svih optužbi, a odvjetnici su dobro zaradili. Ponosan sam što su nakon toga Švicarci zbog mene mijenjali zakon, pa postoji i Lex Pecik.

Ulaganja u Vipnet

:: Hoće li najavljena financijska injekcija Carla Slima od milijardu eura austrijskom Telekomu imati odraza i na hrvatski Vipnet čiji je Telekom 100-postotni vlasnik?

Trenutačno u Europi imamo više od 130 telekom tvrtki i uvjeren sam da u sljedećih pet godina slijedi konsolidacijski proces. Amerika Movil uloženom milijardom eura želi napraviti austrijski Telekom „fit“ za daljnje širenje. To se posebno odnosi na ulaganja u tehnološki razvoj srednje, istočne i jugoistočne Europe, a čime će i austrijski operater dobiti dodatno na težini i snazi. O kojem je telekomunikacijskom, kabelskom i multimedijskom gigantu riječ dovoljno, govori podatak da Amerika Movil zapošljava više od 300 tisuća ljudi diljem svijeta, ostvaruje prosječni godišnji prihod od 25 milijardi američkih dolara i posjeduje na nebu čak sedam satelita. Sve to upućuje na činjenicu da je vrijeme čekanja da netko podigne slušalicu prošlo i da je trenutak da se počnemo nametati znanjem i kvalitetnim rješenjima. Što se tiče vipnetovaca, s njima sam dobar prijatelj i stalno surađujemo. Ulaganje u Vipnet u RH sigurno će biti osjetno i ponosan sam da mogu dati svoj doprinos tome. Jer volim Hrvatsku i želim da ljudi u njoj bolje žive.

:: Ali i vi ste se u relativno kratko vrijeme silno obogatili

Sve što imam stekao sam vlastitim radom, a novac koji ulažem je moj, a ne tuđi, kao i rizik u koji se upuštam. Smatram se korektnim igračem i uvijek tražim win-win situaciju kako bi obje strane bile zadovoljne. Stoga pri preuzimanja tvrtki posebice pazim da nijedan dioničar zbog mijenjanja vlasničke strukture ne pretrpi štetu, i nijedan, vjerovali ili ne, nije oštećen, nego je s nama zajedno zaradio. A kad smo kod zarade, na nju plaćam golem porez državi, i to na vrijeme, čemu se posebno vesele austrijski porezni organi. Moj interes uglavnom je fokusiran na tvrtke ili kompanije koje su podcijenjene ili imaju loš menadžment koji jeftino kupujem, a potom za njih tražim jakog partnera kojem ih prodajem i tako zarađujem. Ako se traži stabilan, dugoročan strateški partner u privatizaciji, uvijek se gleda kvalitetnom igraču omogućiti da preuzme većinski udjel jer mu se time iskazuje povjerenje i otvara prostor da razvije kompaniju i tržište. Pritom mi je neobično važno da u tvrtki kojoj imam udio imam i što reći. Ma kako to zvučalo banalno, novac je za mene sredstvo do cilja i nije mi na prvom mjestu, nego vizija i ljudi. Zato mi je neobično važno da svakom čovjeku mogu pogledati u oči. Imam posve čistu savjest jer moj je život vrlo transparentan.

:: Ubrajaju vas u najuspješnije austrijske špekulante, financijske žonglere i ulagače. Što vas razlikuje od ostalih?

Špekulant i žongler imaju negativnu konotaciju. Ja sebe vidim kao „active shareholder“ koji obožava rizik, brzo razmišlja, radi iz zadovoljstva i apolitičan je. Mom uspjehu doprinosi i hrvatski mentalitet, buntovnost, borbenost, emocionalnost, jaki živci te sklonost rezervnim opcijama.

:: Zaboravili ste i sklonost luksuzu?

Moj je luksuz provesti vikend s obitelji i prijateljima uz roštilj. Čak 70 posto vremena u godini provedem u zrakoplovu, a to baš nije zabavno, pa makar on bio i vlastiti. Imam 20-ak zrakoplova i 40-ak pilota u sklopu svoje zračne kompanije Amira-Air, koja u srpnju slavi svoj 10. rođendan. Među luksuze mogu još ubrojiti jahtu u Zadru te nekoliko sportskih automobila, za koje nisam izdvojio milijunske svote, a koji su moje igračke. Jednostavno, želim si priuštiti ono o čemu sanjam odmalena.

:: S obzirom na vaš impozantan kapital, zašto ne ulažete u Hrvatsku, iz koje potječete, i zašto niste ušli u neke velike hrvatske tvrtke, naprimjer Podravku i druge kompanije ?

Zato što sam za transparentnost i protiv poslovanja na crno i ispod stola. Pokušavao sam već više puta, no ubrzo me prošlo zadovoljstvo. Iako sam odrastao u Austriji, američki sam odgojen i uredno i na vrijeme plaćam porez, ne služim se trikovima i želim mirno spavati. Kao potvrdu da je to nemoguće u RH ispričat ću vam moj slučaj kada sam prije nekoliko godina želio kupiti obiteljsku kućicu sa zemljištem u blizini zadarske marine, gdje je usidren moj brod. Za prilično trošnu kućicu i zemlju neki mi je čovjek najprije tražio 150 tisuća eura, a nakon što sam rekao da pristajem, nakon dva tjedna pojavila se nova osoba koja je za isti objekt tražila 1,1 milijun eura. No, ni to nije bio kraj ovoj farsi. Nakon što sam rekao da kupujem i da prikupi papire, nakon kratkog vremena pojavila se i treća osoba i identificirala se kao vlasnik navedene nekretnine napominjući da je cijena kućice 1,5 milijuna eura. Prestrašno! Sve sam ih razjurio. No vremena se mijenjaju, pa ću možda češće poslovno navraćati i u Hrvatsku.

:: Što bi, prema vašoj ocjeni, trebala poduzeti hrvatska Vlada da Hrvatska postane privlačnija stranim ulagačima?

Mislim da bi se hrvatska Vlada morala više usuditi. Dodatno ojačati zakonske okvire te svoju investicijsku klimu prilagoditi stranim ulagačima. Hrvatska je zemlja golemih potencijala i šteta što već nije dalje odmakla. Ali sada je članica EU i siguran sam da će svoj povratak u europsku obitelj iskoristiti na najbolji mogući način. No, za to je potrebno zemlju znatno više zastupati prema van, a to, među ostalim, znači i to da se ne smije dogoditi da pokraj toliko visokoobrazovane i jezično kompetentne radne snage Hrvatska ima ministra turizma koji, kako sam čuo prije nekoliko godina, nije znao engleski. RH mora biti svjesna da je turizam njen najveći adut i izvor prihoda i sve podrediti tome. Uvjeren sam da će hrvatsku obalu za desetak godina, uz čisto i prekrasno more, krasiti i hoteli s pet zvjezdica, tereni za golf i prateća infrastruktura, a RH igrati važnu ulogu u europskom turizmu. To je nezaustavljiv proces.

Kriza je napuhana

:: A što je s globalnom gospodarskom krizom, o čemu slušamo svakog dana?

Stvarne gospodarske krize, po mom mišljenju, uopće nema. To je nešto što smo verbalno napuhali umjesto da smo zasukali rukave i više radili. Ono što je djelomično prisutno i što je prije nekoliko godina bilo još izraženije kriza je povjerenja. To je glavni problem. Dan 15. rujan 2008. godine bio je velika greška u američkoj financijskoj povijesti, koja je uzdrmala povjerenje u gospodarstvo širom svijeta. No, i tu je za probleme kriv ljudski faktor. Osoba kojom sam posebno oduševljen i kojoj se divim kako u tišini rješava gomilu nagomilanih problema njemačka je kancelarka Angela Merkel. Svaka joj čast! EU odlučuje presporo, nedovoljno precizno i previše defenzivno i uvjeren sam da bi, da nema Njemačke, bilo još gore. Ono što nam nedostaje su sjedinjene europske države po uzoru na Ameriku. No, grešku je napravio već kancelar Kohl kad je u EU uzeo zemlje poput Grčke a da im nije dao priliku da se najprije gospodarski pozicioniraju. Danas su u središnjoj Europi Njemačka, Austrija i još neke zemlje motor europskog gospodarstva. No, povratka na staro više nema i moramo se oprostiti od mišljenja da se svi problemi rješavaju u šest mjeseci ili godinu dana. To, što se sada događa morat će se rješavati generacijama.

:: Što smatrate svojim najvećim uspjehom?

Što me novac nije promijenio, što sam ostao ono što jesam i što imam divnu obitelj, suprugu, dva sina i slatku troipolgodišnju unučicu, te majku i dva brata, koji su mi snažna potpora i vjetar u leđa. Oni dobro znaju da je život bez rada i rizika za mene nezamisliv i da ću raditi cijeloga života, do posljednjeg daha. Jer, moje je geslo „tko se odmara, hrđa!“, a ja želim ostati vitalan i upotrebljiv. Neobično mi je važno i to da je siromašan „gastarbajterski sin“ koji nikada nije zaboravio svoje hrvatske korijene i odakle potječe javno pokazao Austrijancima i svim onima koji su mu se rugali da je „dotepenac“, unatoč siromaštvu u kojem je živio, uspješniji od njih. Hvala Bogu, do danas je moja kvota uspjeha 100-postotna, s čime se u branši kojoj radim ne mogu baš mnogi pohvaliti, na što sam također ponosan.

:: Kada ćete ponovno u Hrvatsku?

Uskoro. Na proslavu 80. rođendana moje majke, koju izuzetno cijenim i koja je sve žrtvovala da bi nam uljepšala gastarbajterski život u Austriji radeći po kući i u laboratoriju bečke bolnice Floridsdorf kao ispomoć. Ona me stalno opominje da prestanem raditi, da pazim na zdravlje i uživam u onom što sam stvorio, no i sama zna da uživam u poslu i da sam tvrdoglav i uporan kao i ona i da ne želim ništa mijenjati. Naravno da bih mogao otići negdje na more i odmarati se i uživati danima. No to nije ono što me zanima. To dobro zna i moja tolerantna supruga, s kojom sam, kako kažem, 24 godine bruto u braku, a neto maksimalno 12 s obzirom na moj posao i često izbivanje iz kuće. Vjerojatno je to recept našeg uspješnog braka i obiteljske sreće, koju dijelimo s naša dva sina od 32 i 13 godina, snahom s kojom se odlično razumijemo i našom preslatkom malom unučicom. Sreću dopunjuju i moja majka, kojom sam fasciniran, a koja se je prije 20-ak godina vratila iz Austrije u svoj varaždinski kraj te dvojica moje braće, 13 godina stariji Ivo i deset godina stariji Mladen, s kojima sam usko povezan i odlično se slažem. U ljeto ću, kao i svake godine, na odmor na naše prekrasno more i tome se već sada veselim kao malo dijete. Jedva čekam da dođem u Zadar na svoj brod i natankam srce i dušu za nove uspjehe.

>> Novi 'gastarbajteri' obrazovaniji su od Nijemaca i nužni su za ekonomski uzlet

Komentara 14

Avatar bosanac1951
bosanac1951
17:07 29.05.2014.

Gospodine dajte nam recept....

DU
Deleted user
17:49 29.05.2014.

Isti ste ko i Srbi, ovo je vec deseti najbogatiji Hrvat u tri mjeseca.

Avatar Debilni-hrvatina
Debilni-hrvatina
11:36 30.05.2014.

Kod svih tih milijunasa me interesira samo jedno:Kako su zaradili prvi milijon???

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije