Barack Obama i Vladimir Putin posredno su potvrdili da su u ukrajinsku krizu upleteni puno više nego što to žele javno priznati. Glavni krivac za to neuobičajeno “priznanje” je direktor američke CIA-e John Brennan koji je prije nekoliko dana u strogoj tajnosti posjetio Kijev. Ugledni gost i njegovi domaćini nisu popili ni votku dobrodošlice, a ruski predsjednik Vladimir Putin već je na svome stolu imao izvješće o dolasku “najmoćnijeg špijuna” (Kako li je samo bivši kagebeovac Putin bio ponosan na svoje dečke dok je čitao depešu). Naravno da je Kremlj dragocjeno izvješće odmah dostavio ruskim medijima koji su to plasirali sa zluradim komentarima. Iako američka vlada u pravilu ne komentira djelatnosti svojih obavještajaca, ovaj put je zbog velikog pritiska napravila iznimku te priznala neuspjelu tajnu misiju.
Ova zgodna pričica samo potvrđuje ono u što cijeli svijet sumnja, ali nema opipljivih dokaza. Obama i Putin do grla su u ukrajinskom živom blatu. Podijeljena i osiromašena zemlja pretvorila se u njihov poligon za odmjeravanje snaga i širenje utjecaja. Amerikanci imaju izravan utjecaj na vladu koja je došla nakon svrgavanja Janukoviča, ali su i Rusi dobro premrežili Ukrajinu svojim agentima. Dvije velesile mogu kada požele rasplamsati građanski rat, ali jednako tako i pokrenuti mirovni proces.
Prosvjedi na Majdanu nikada nisu bili samo spontani revolt nezadovoljnog naroda. Naravno da su brojni građani bili nezadovoljni Janukovičem, ali je sve to diskretno usmjeravao SAD. Ukrajina ima problema ne samo zato što je podijeljena između prozapadnog i proruskog bloka nego i zato što se nalazi u ruskom dvorištu. Malo je čudno što su američki geostratezi podcijenili značenje Ukrajine za Rusiju kad to može prepoznati svaki malo bolje upućeni analitičar iz zagrebačkih kafića. Nama je Ukrajina zanimljiva i zato što je često uspoređuju s Hrvatskom. Iako postoje neke sličnosti, stvari ipak nisu tako jednoznačne. Hrvatska je u vrijeme borbe za neovisnost imala demokratski izabranu i legitimnu vladu koja je uvjerljivo pobijedila na izborima. Imala je iza sebe i referendum na kojemu su se građani plebiscitarno odlučili za nezavisnost.
Sadašnja pak ukrajinska vlada uopće nema izborni legitimitet i legalitet. Malo je poznato da je sadašnji premijer Jacenjuk na prošlim predsjedničkim izborima dobio manje od sedam posto glasova. Za razliku od Hrvatske kojoj je prijetio opasni Milošević, ali ne i toliko vojno snažan, Ukrajina na drugoj strani ima Putinovu Rusiju koja je, što god mislili o njoj, svjetska velesila. Napokon, ruske tajne službe su malo ozbiljnije nego što su bile jugoslavenske.
Hrvatska se uz pomoć Zapada mogla nositi sa Srbijom, ali je veliko pitanje može li se ovakva Ukrajina, čak i uz izdašnu pomoć Zapada, nositi s Rusijom. Stoga je sukob u Ukrajini prije svega geostrateško odmjeravanje SAD-a i Rusije i njihovih tajnih službi. Radi CIA, ali rade i ruski “kagebeovci”. Može Rusija govoriti što god hoće, ali “spontani” ustanak u proruskim dijelovima zemlje dobro je isplaniran. Samoorganizirani narod teško može uspješno napraviti dobar piknik a kamoli preuzeti vlast u pola države.
Najveći gubitnik Obaminih i Putinovih ratnih igara mogla bi biti Europska unija. Ako dođe do ozbiljnijeg rata i zaoštravanja sankcija, gospodarski će daleko najviše stradati EU. Možda su neki centri moći sve to zakuhali samo zato da zaustave potpunu političku afirmaciju EU i njezine najvažnije članice Njemačke?
Prva sveobuhvatna analiza na stranicama VL-a, bez prepisivanja strane propagande. Vise je nego jasno da je ovo pokusaj slabljenja EU (Pa nije slucajno Viktorija Nuland rekla: F**k EU) odnosno indiretan pokusaj nametanja sankcija Njemackoj, a pod parolom sankcija Rusiji. Vidjetii cemo jesu li EU politicari dorasli situaciji. Za sada su samo Rusi oni koji kontroliraju situaciju, Ameri su uhvaceni nekoliko puta i javno eksponirani u njihovim podrivackim aktivnostima ali zahvaljujuci vlastitom nedostatku inteligencije i bahatosti oni nastavljaju dalje kao da se nitko nista nije primjetio. EU je za sada uspjela balansirati i uvesti kozmeticke sankcije koje ni njoj niti Rusiji puno ne skode, ali nasilnici s druge strane Atlantika nisu zadovoljni.