Tišina koja će se danas nadviti nad Memorijalnim centrom u Potočarima teža je od riječi. Tri desetljeća nakon što je u srpnju 1995. godine počinjen genocid, tuga obitelji i preživjelih jednako je duboka i snažna. Uvod u središnju komemoraciju bit će "Marš mira", na kojem se očekuje rekordnih 6.500 sudionika koji će pješačiti stazama kojima su Bošnjaci pokušavali pronaći spas. Na dan obljetnice, svoj konačni smiraj pronaći će još sedam žrtava. Njihovi tabuti, prekriveni zelenom tkaninom, proći će kroz Sarajevo, gdje će im počast odati brojni građani ispred Predsjedništva BiH i na tržnici Markale. Među njima su i dvojica devetnaestogodišnjaka, Senajid Avdić i Hariz Mujić, čiji su posmrtni ostaci pronađeni godinama nakon zločina. Najstarija žrtva koja će biti ukopana bit će 67-godišnja Fata Bektić. Svaki ispraćaj nova je rana, podsjetnik na snove koji se nikada nisu ostvarili i na više od tisuću žrtava za čijim se ostacima još uvijek traga.
Genocid u Srebrenici, u kojem su vojne i paravojne formacije Vojske Republike Srpske pod zapovjedništvom Ratka Mladića sustavno ubile 8.372 bošnjačka muškarca i dječaka, trajno je obilježio ne samo Bosnu i Hercegovinu, već i cijelu Europu. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodni sud pravde (MSP) nedvojbeno su utvrdili da je zločin počinjen u tadašnjoj zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda bio genocid. Tijela žrtava, rasuta po masovnim i sekundarnim grobnicama, pronalaze se i danas, svjedočeći o razmjerima planiranog i organiziranog istrebljenja. Slike bespomoćnih izbjeglica u bazi UN-a u Potočarima, odvajanja muškaraca od obitelji i poniženog nizozemskog zapovjednika koji nazdravlja s Mladićem, postale su simbolom neuspjeha međunarodne zajednice i mračno poglavlje europske povijesti koje opominje uz poklič "Nikad više!".
Ove godine, komemoracija će imati i dodatnu težinu. Po prvi put će se održati nakon što je Opća skupština UN-a 2024. godine usvojila rezoluciju kojom se 11. srpnja proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Taj čin, koji je podržala i Hrvatska, ponovno je potvrdio globalni konsenzus o karakteru zločina. Da Srebrenica nije samo tragedija BiH, već i dio zajedničke europske savjesti, potvrdit će i najavljeni dolazak najviših dužnosnika Europske unije na komemoraciju, uključujući predsjednika Europskog vijeća Antónija Costu i povjerenicu za proširenje Martu Kos. Uz njih, svoj dolazak je najavio i hrvatski premijer Andrej Plenković, kao i brojni drugi svjetski državnici, čime će poslati poruku da je sjećanje na Srebrenicu temelj na kojem se mora graditi budućnost mira i tolerancije.
Ipak, dok će svijet odavati počast žrtvama, na Balkanu se vodi bespoštedna bitka za istinu. Usvajanje Rezolucije UN-a dodatno je zategnulo odnose u regiji, a negiranje genocida postalo je otvorena državna politika u Srbiji i Republici Srpskoj. Predsjednik RS-a Milorad Dodik, kojem se i sudi zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, nedavno je izjavio kako se radi o "pokušajima stvaranja laži o masovnom pokolju" te da se od žrtava "radi politički pokret". Sličan narativ, koji inzistira na relativizaciji zločina i tezi da su "sve strane patile", godinama promovira i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, koji se nikada nije ispričao za svoju ratnohuškačku izjavu iz srpnja 1995. da će "za svakog ubijenog Srbina biti ubijeno stotinu muslimana". Ta borba protiv istine za preživjele predstavlja ono što mnogi nazivaju "drugom patnjom".
Ta "druga patnja" manifestira se na svakom koraku. U Republici Srpskoj, entitetu unutar BiH na čijem se teritoriju nalazi Srebrenica, lice ratnog zločinca Ratka Mladića slavi se na muralima i plakatima, a nacionalističke provokacije redovita su pojava. Svake godine, na dane srpskih praznika, kolone automobila prolaze pored Memorijalnog centra u Potočarima uz glasnu glazbu i trubljenje, vrijeđajući dostojanstvo žrtava. Vlasti RS-a otišle su toliko daleko da su 2021. oformile komisiju, predvođenu kontroverznim izraelskim stručnjakom Gideonom Greifom, koja je objavila izvješće u kojem negira genocid i drastično umanjuje broj žrtava. U redove onih koji relativiziraju zločin svrstala se i Mađarska Viktora Orbana, koja je uz Srbiju i Rusiju jedina članica EU koja je glasala protiv UN-ove rezolucije.
Unatoč svemu, pravda, iako spora, djelomično je zadovoljena. Haški tribunal, Sud BiH te sudovi u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora za genocid i druge zločine u Srebrenici. Na doživotni zatvor osuđeni su vojni i politički čelnici bosanskih Srba, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, te visoki časnici Zdravko Tolimir, Vujadin Popović i Ljubiša Beara. Iako je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko 2021. godine nametnuo zakon kojim se zabranjuje negiranje genocida, trebalo je gotovo četiri godine da u svibnju 2025. bude donesena prva presuda, što pokazuje dubinu otpora suočavanju s prošlošću. U međuvremenu, jedinu iskrenu ispriku za suodgovornost međunarodne zajednice uputila je nizozemska vlada 2022. godine, zatraživši oprost od žrtava zbog "neuspjeha da se pruži odgovarajuća pomoć narodu Srebrenice".
Otvori KEKS Pay
I na sve to, i tisuće sličnih "dejstvovanja", mi takvima dajemo veća prava nego ljudima. Plačamo milijune za pupetalove hobocti, blebeću po saboru, komandiraju plenkševiću...