Jedna zagrebačka srednja škola posljednjih je dana proživljavala dramu u kojoj je nastavnički kolektiv bio preplavljen cijelim spektrom emocija. Izmjenjivali su se čuđenje, tjeskoba, ljutnja, ogorčenost, bespomoćnost, odlučnost da se suprotstave, pa opet tjeskoba… ali, zapravo, nitko nije bio sasvim siguran što je najpametnije učiniti, kako se postaviti, kako oko škole podići nevidljivi zaštitni bedem koji će čuvati djecu… Što je to tako poremetilo uobičajeno ozračje koje vlada u jednoj tipičnoj srednjoj školi? Zbog čega su se ljudi kojima je životni poziv prenošenje znanja mladim generacijama osjetili tako poljuljani, nesigurni i izloženi? Odgovor na ova pitanja nosi ime i prezime – Ivan Pernar.
Blistava i njegovana koža