Jedna zagrebačka srednja škola posljednjih je dana proživljavala dramu u kojoj je nastavnički kolektiv bio preplavljen cijelim spektrom emocija. Izmjenjivali su se čuđenje, tjeskoba, ljutnja, ogorčenost, bespomoćnost, odlučnost da se suprotstave, pa opet tjeskoba… ali, zapravo, nitko nije bio sasvim siguran što je najpametnije učiniti, kako se postaviti, kako oko škole podići nevidljivi zaštitni bedem koji će čuvati djecu… Što je to tako poremetilo uobičajeno ozračje koje vlada u jednoj tipičnoj srednjoj školi? Zbog čega su se ljudi kojima je životni poziv prenošenje znanja mladim generacijama osjetili tako poljuljani, nesigurni i izloženi? Odgovor na ova pitanja nosi ime i prezime – Ivan Pernar.
kampanje traju neprestano
Politički populisti ne poznaju granice; najgori od njih ‘napadaju’ i škole
U procesu trivijalizacije politike postoje mnogi koji svojim potezima srozavaju politiku na razinu predstave za mase zatrovane tehnologijom i političkim konzumerizmom
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.