Ernesto Che Guevara, argentinski liječnik koji je medicinsku torbu zamijenio puškom te je postao kontroverzni, globalni simbol pobune, borbe protiv nepravde i kapitalizma, pogubljen je 9. listopada 1967., bez suđenja i presude. U trošnoj zgradi seoske škole, u zabačenom selu La Higueri, u bolivijskim Andama, zarobljen, ranjen i iscrpljen, 39-godišnji vođa gerile i arhitekt socijalističke revolucije, tog se posljednjeg dana života našao oči u oči sa svojim krvnikom, bolivijskim narednikom Mariom Teránom. No, na dan svoje smrti, Che Guevara je zakoračio u povijest - postao je mit ,pretvorivši se iz gerilca u besmrtnog mučenika čiji lik, ovjekovječen na čuvenoj, stiliziranoj fotografiji s beretkom i danas, desetljećima kasnije, simbolizira pobunu i mladenački otpor, revolucionarni idealizam i beskompromisnu borbu protiv nepravde, ali za mnoge i okrutnost revolucionarnog nasilja.
Jedna od najkarizmatičnijih i najkontroverznijih ličnosti modernog doba, Ernesto Che Guevara, rođen je 14. lipnja 1928. godine u Rosariju u Argentini, u obitelji srednje klase, liberalnih uvjerenja te španjolskih, baskijskih i irskih korijena. Bio je najstariji od petero djece, a čitavo vrijeme školovanja bio je odličan učenik, obožavao je čitati, a unatoč teškoj astmi koja ga je pratila cijeli život, bio je i strastveni sportaš. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja u Córdobi, između 1942. i 1946. godine, svjedočio je velikim, političkim promjenama u Argentini, no, prema vlastitim riječima, nije tada pokazivao nikakav interes za politiku. Godine 1947. preselio se u Buenos Aires gdje je započeo studij medicine te je, pokazavši iznimne akademske sposobnosti, diplomirao 11. travnja 1953.
No, upravo se tijekom tih studentskih dana dogodio i ključan trenutak u njegovu životu koji je pokrenuo radikalnu transformaciju. Naime, u siječnju 1952. godine s prijateljem Albertom Granadoom Ernesto je krenuo na putovanje motociklom po Južnoj Americi. Tijekom devet mjeseci putovanja kroz Argentinu, Čile, Peru, Ekvador, Kolumbiju, Venezuelu i Panamu, koje je i ovjekovječeno u njegovim "Motociklističkim dnevnicima", suočio se s brutalnom stvarnošću južnoameričkog kontinenta. Vidio je kako izgleda život ljudi na marginama društva, koji se bore s ekstremnim siromaštvom, glađu, bolestima i socijalnom nepravdom. Svjedočio je izrabljivanju rudara u Čileu, bijedi seljaka u Peruu i patnji gubavaca u koloniji uz Amazonu.
Ta iskustva duboko su ga potresla i radikalno promijenila njegov pogled na svijet. Nakon povratka u Buenos Aires i završetka studija, Guevara je, u prosincu 1953. godine, otputovao u Guatemalu koja je u to vrijeme bila "epicentar" progresivnih i ljevičarskih grupa, uglavnom iz Latinske Amerike. Njegovo uvjerenje da je Latinska Amerika žrtva kapitalističke eksploatacije koju predvodi SAD i da je jedini izlaz oružana revolucija, dodatno je učvrstilo svrgavanje demokratski izabrane vlade Jacoboa Árbenza, u Gvatemali 1954. godine, koje je orkestrirala CIA.
Od studenta medicine do globalne ikone revolucije
Drugi presudan trenutak dogodio se 1955. godine, kada je Che Guevara u Mexico Cityju upoznao Fidel Castra i njegovog brata Raúla te je odmah, 26. srpnja, pristupio njihovom Pokretu, čiji je cilj bio srušiti proameričkog diktatora Fulgencija Batistu na Kubi. Kao Castrov politički savjetnik, Che je igrao ključnu ulogu u planiranju i izvršavanju revolucije. U studenom 1956. godine Guevara, braća Castro i oko osamdeset njihovih pristaša ukrcali su se na stari brodić "Granmu" te su zaplovili prema Kubi s namjerom da svrgnu Batistu. No, početak operacije bio je tragičan. Napadnuti su samo nekoliko dana nakon iskrcavanja, pri čemu je većina od ukupno 82 revolucionara, bila ubijena ili zarobljena, a preživjela ih je tek šačica, uključujući i Chea, koji se nakon toga uspio probiti do planina Sierra Maestra.
Tamo je, s braćom Castro, uspostavio bazu i uspio privući sljedbenike. Postali su mala, ali dobro obučena i disciplinirana vojska. Iako se ekspediciji pridružio kao liječnik, Guevara se u dvogodišnjem gerilskom ratu koji je uslijedio, dokazao kao briljantan i nemilosrdan taktičar. Zbog njegove hrabrosti, inteligencije i discipliniranosti, Castro ga je prvog promaknuo u najviši čin - comandante. Njegova uloga kulminirala je u prosincu 1958., u bitci za Santa Claru, gdje su pobunjeničke snage, upravo pod zapovjedništvom Che Guevare, izvojevale odlučujuću pobjedu koja je slomila Batistin režim, otvorivši put za trijumfalan ulazak u Havanu.
Nakon Kubanske revolucije Che je postao jedan od najmoćnijih ljudi u novoj Castrovoj vladi. Dobio je kubansko državljanstvo i obnašao ključne funkcije: bio je predsjednik Nacionalne banke te ministar industrije, provodio je radikalnu agrarnu reformu i nacionalizaciju. Kako se tijekom boravka među siromašnim seljacima u planinama Sierra Maestra, uvjerio da nema škola te je više od 40 posto odraslih nepismeno, provodio je i iznimno uspješnu kampanju opismenjavanja. Međutim, jedna od uloga koje je tada obnašao bila je kontroverzna – kao zapovjednik zloglasnog zatvora La Cabaña, Guevara je bio zadužen provesti "revolucionarnu pravdu". Preispitivao je žalbe onih koji su smatrani izdajicama te su bili osuđeni kao ratni zločinci i protivnici režima.
Zbog te uloge Che Guevaru su mnogi smatrali odgovornim za pogubljenja stotina ljudi, opisujući ga kao hladnog i brutalnog egzekutora, dok su njegove pristaše, s druge strane, u njemu vidjele provoditelja "revolucionarne pravde". No, "Che" Guevarin nemirni duh i čvrsto uvjerenje da je kubanska revolucija samo iskra koja će zapaliti čitav svijet, nisu mu dozvolili da se dugoročno skrasi u ulozi birokrata. Njegove ekonomske politike, koje se nisu temeljile na materijalnim, nego na moralnim poticajima, doživjele su neuspjeh i gurnule kubansko gospodarstvo u krizu. Razočaran smjerom kubanskog društvenog eksperimenta, kao i njegovom ovisnošću o Sovjetima, Guevara je postajao sve glasniji kritičar Sovjetskog Saveza, optužujući tu zemlju za nedovoljnu podršku revolucionarnim pokretima i sudjelovanje u "imperijalističkoj eksploataciji".
U prosincu 1964. godine, u svom obraćanju Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, osudio je američko miješanje u kubanske poslove, a 1965. je javno iznio i kritike protiv Sovjetskog Saveza, te je postalo jasno da "Che" Guevarina vizija više nije kompatibilna s Castrovom realnom politikom. U travnju te godine "Che" je nestao iz javnosti, a Castro je kasnije pročitao njegovo oproštajno pismo u kojem se odriče svih funkcija, pa čak i kubanskog državljanstva, kako bi se posvetio širenju revolucije na "novim bojištima".
"Pucaj, kukavico! Ubit ćeš samo čovjeka!"
Che Guevarin prvi pokušaj "izvoza revolucije" u Kongu završio je potpunim fijaskom. Nakon tajnog povratka na Kubu, počeo je pripreme za svoju posljednju misiju - Boliviju. Vjerovao je da će, zbog središnjeg položaja i teških socijalnih uvjeta, upravo Bolivija postati "Vijetnam Južne Amerike". S lažnim dokumentima i promijenjenim izgledom, prerušen u poslovnog čovjeka, pod lažnim imenom Adolfo Mena González, Che Guevara je u studenom 1966. stigao u tu zemlju, s ciljem da u njoj pokrene revoluciju, no ta je ideja, od samog početka, bila osuđena na propast. Che nije uspio pridobiti podršku lokalnog stanovništva, uglavnom seljaka koji su bili nepovjerljivi prema strancima, a i bolivijska komunistička partija odbila mu je pomoći.
Njegova mala, gerilska skupina bila je potpuno iscrpljena. Borili su se s glađu i bolestima, dok je za njima tragao elitni bataljun bolivijske vojske, čije su pripadnike obučile i opremile američke specijalne snage. Presudnu ulogu odigrala je dojava doušnika, nakon koje je, 8. listopada 1967., u klancu Yuro vojska opkolila Che Guevarinu skupinu. U kratkoj borbi koja je uslijedila, Che je bio ranjen u nogu. Prema svjedočenjima, njegove riječi prilikom predaje bile su: "Ne pucajte! Ja sam Che Guevara i vrijedim vam više živ nego mrtav."
Nakon što je zarobljen, odveden je u obližnje selo, La Higueru, te je zatočen u tamošnjoj školskoj zgradi. Iako je CIA navodno željela da, radi ispitivanja, Che Guevara ostane živ, njihov kubansko-američki operativac, Félix Rodríguez, kodnog imena "Félix Ramos", prenio je vojnicima naredbu bolivijskog vrhovnog zapovjedništva i predsjednika Renéa Barrientosa, da se Che Guevaru pogubi. Narednik Mario Terán dobrovoljno se, 9. listopada, javio za izvršenje tog zadatka. Prema pričama svjedoka, "Che" Guevarine posljednje riječi bile su: "Znam da si došao da me ubiješ. Pucaj, kukavico! Ubit ćeš samo čovjeka!", nakon čega je Terán u njega ispalio devet hitaca.
Zašto su s njegova mrtvog tijela odrezali ruke?
Lokalne vlasti u malome bolivijskom gradu Vallegrandeu, u srcu andskih planina, odlučile su javno izložiti Che Guevarino mrtvo tijelo, kao dokaz da je čuveni revolucionar doista mrtav. Bio je to neuspješan pokušaj rušenja mita, jer Che Guevaru je smrt pretvorila u legendu. Fotografija njegova mrtvog tijela obišla je svijet, a mnogi su je uspoređivali s prikazima mrtvog Krista. Prije nego što je nestalo, vojnici su s trupla odrezali ruke koje su čuvane u formaldehidu kako bi se, zbog potvrde identiteta, otisci prstiju usporedili s otiscima koji su bili pohranjeni u Argentini. Pod nadzorom CIA-inog agenta, Gustava Villoldoa, Che Guevarino je tijelo zatim tajno pokopano na pustoj, uzletišnoj stazi u Villagrandeu, gdje je kostur, za koji se vjerovalo da je njegov, otkriven tek u lipnju 1997., uz ostatke još šestero njegovih suboraca. Nakon ekshumacije, svi su posmrtni ostaci prevezeni na Kubu gdje su pokopani u spomen obilježju u Santa Clari.
Fotografija Ernesta Che Guevare, ‘Guerrillero Heroico’, koju je 1960. snimio Alberto Korda, postala je jedan od najviše reproduciranih portreta u povijesti te je, kao neizbrisiv simbol pobune, otisnuta na bezbrojnim majicama, posterima i zastavama diljem svijeta. Časopis ‘Time’ uvrstio je "Che" Guevaru među 100 najutjecajnijih ljudi 20. stoljeća, uz bok Winstona Churchilla, Martina Luthera Kinga Jr., Nelsona Mandele, Mahatme Gandhija i Franklina D. Roosevelta. No, "Che" Guevarino povijesno nasljeđe i danas ostaje duboko polarizirano - za jedne on je romantični heroj, revolucionarni idealist te globalni simbol otpora i borbe za socijalnu pravdu, dok je za druge nemilosrdni ubojica i zagovornik totalitarizma. No, bez obzira na ta podijeljena mišljenja, životna priča Ernesta Che Guevare i danas, desetljećima nakon njegove smrti, nastavlja inspirirati generacije.
FOTO Sarajevo zavijeno u crno! Tisuće građana u povorci prema groblju gdje će biti sahranjen Halid Bešlić
Otvori KEKS Pay
Južna Amerika s ogromnim ljudskim i materijalnim resursima već stoljećima talac ljievih ili desnih kriminalnih diktatura . I ovaj gornji drug dio je te price i ogleda se u stanju npr.današnje Kube ili Venecuele