Rat u Ukrajini, barem kada je riječ o dobrom dijelu medija i vojnih analitičara pa i nemalom broju političara, od prvog dana prati jedna konstanta koja se u osnovi može opisati kao uporno podcjenjivanje Ukrajinaca i stalno precjenjivanje ruske vojske i njezinih borbenih mogućnosti. Narativ o nepobjedivoj i nezaustavljivoj ruskoj armadi koja melje sve pred sobom ostao je sveprisutan i nakon niza nevjerojatnih i šokantnih dokaza ruske vojne nesposobnosti, od onog tragikomičnog konvoja od 60-ak kilometara na početku invazije, koji je, i prije nego što se uspio dovući do Kijeva, postao laka meta ukrajinskih boraca, preko potapanja krstarice "Moskva", ponosa ruske ratne flote, pa sve do teškog poraza u bitki za Harkiv, nakon čega je uslijedilo ponižavajuće rusko povlačenje iz Hersona. Unatoč ruskim porazima i ukrajinskim pobjedama, Rusi su i dalje nepobjedivi.
I sve vrijeme mediji bi morali malo-malo pa ponavljati: rusijska se vojska nalazi u drugoj državi, rusijska vojska ni po kojemu međunarodnomu i moralnomu pravu nema nikakvo pravo biti tamo, rusijske okupacijske vlasti nemaju nikakvo pravo mijenjati školske programe, prisiljavati ljude na "odabir" rusijske osobne iskaznice (vnutrennyj pasport!, to nije pasoš, putovnica!)...