Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Odvozio sam 150 tisuća kilometara da zagrlim sina, ali sad je moj!

Nakon razvoda 2007. bivša je supruga odvela sina Luku u Slavonski Brod, no dječak se izjasnio da želi živjeti s ocem
11. svibnja 2011. u 10:00 31 komentara 588 prikaza
cipar
Foto: Davor Višnjić/Pixsell

Kako se osjećam? Kao da mi je netko uzeo najbolje godine života. Znate li da zatvorenik ima pravo šest puta mjesečno vidjeti svoje dijete, a ja sam to jedva uspijevao dva puta. No, sada je to iza nas... Riječi su to Gorana Cipara, 33-godišnjeg Zagrepčanina, koji je upornošću i silnom ljubavi prema sinu Luki uspio izboriti skrbništvo nad djetetom, o čemu mnogi očevi u borbi za svoju djecu mogu tek sanjati. Iza njega je dug put, doslovno. Posljednjih pet godina, na relaciji Zagreb – Slavonski Brod, kamo je majka nakon razvoda 2007. odvela sina, prešao je 150.000 kilometara samo da bi ga zagrlio.

Igre bez granica

– Primijetio sam jedan obrazac koji se ponavlja: nakon razvoda, centar za socijalnu skrb djecu privremeno dodjeljuje majkama kako bi se, do sudske odluke, moglo zaključiti da se već naviklo na “novonastalu situaciju” i dijete, u konačnici, dodijeliti majci. No, do sudskog rješenja, pet mjeseci nisam vidio sina, pa ispada da, čim se razvedete, imate zabranu viđanja djeteta. Odluka je, dakako, išla u korist majke, a meni su dodijeljena dva vikenda mjesečno i jedan dan u tjednu. Trebalo je proći godinu dana da taj dan u tjednu bude ponedjeljak, da možemo spojiti vikend, a ne da to bude nekakva srijeda. Kasnije sam vidio na stotine identičnih situacija – kaže Goran.

Ispostavilo se da su mu nakon dolaska u Slavonski Brod prečesto zatvorena vrata, što je prijavio policiji. Državno odvjetništvo reagiralo je – dvije godine kasnije. Nemile igre bez granica se nastavljaju: ako pokoji put ne stigne po dijete u točno određeno vrijeme, majka djeteta prijavljuje Gorana za – zanemarivanje.

– Pitao sam zamjenicu općinskog državnog odvjetnika je li razmišljala što znači živjeti 250 km daleko od djeteta i je li baš uvijek izvedivo otići s posla. Rekla mi je da o tome nikada nije razmišljala – priča Goran.

Formulacija u sudskoj presudi prema kojoj dijete može viđati “svaki drugi vikend u mjesecu”, bivša je supruga u međuvremenu počela tumačiti kao “drugi vikend u mjesecu”, pa su se susreti dvostruko smanjili. Dakako, za novu presudu u kojoj je stajalo “svakih 15 dana” trebalo je proći nekoliko mjeseci. No, nije to bila jedina neprecizna formulacija.

– Premda od trenutka razvoda oboje dijelimo skrbništvo nad sinom, sutkinja je u rješenju napisala da mu je skrbnik majka, čime u praksi postajem nitko i ništa svom djetetu. Pored alimentacije, želio sam u banci otvoriti račun za sina, ali to je bilo nemoguće jer mu, eto, nisam srodnik. Kada sam želio s djetetom u inozemstvo, morao sam kod javnog bilježnika ovjeriti pristanak majke da “njezino” dijete vodim preko granice – prisjeća se Goran, koji je u očaju i nemoći pokrenuo udrugu “Otac za dijete” te piše “Očev blog” na Večernjakovoj blogosferi, razmjenjujući uglavnom mučna iskustva s drugim očevima.

Nema gorčine

U međuvremenu se i drugi put oženio. Ohrabren razumijevanjem nove supruge zatražio je ponovno pokretanje postupka, u nadi da će Luka jednog dana živjeti s njim. Na ročištu, dječak se izjasnio da to od sveg srca želi i on, no otada do sudske presude trebalo je proći godinu dana. A kako je proteklog vikenda boravio kod oca u Zagrebu, danas 11-godišnji Luka u ponedjeljak je, umjesto na put, krenuo u školu u Zaprešiću.

Goran i ne umišlja da su sve njegove bitke okončane: preostaje mu pomiriti dijete s majkom koja je, posve razumljivo, vrlo teško primila sudsku odluku i, ponajviše, Lukin izbor. A Goranovi vjerni čitatelji s nestrpljenjem iščekuju novi post na, inače, iznimno čitanom blogu. Za promjenu, intoniran bez gorčine.

Očev blog - Goran Cipar

Veselim se reakciji sustava, ali &scaron

Veselim se reakciji sustava, ali što se čekalo sve te godine?

Veselim se da je sustav konačno napravio nešto pametno, ali zašto ne prije? Je li se čekalo da svi sudionici te drame padnu od iscrpljenosti? I što je to jasno nakon pet i pol godina, što nije bilo jasno od prvoga dana? – pita se Asenka Kramer, predsjednica Udruge ‘Dijete - Razvod’.

– Institucijama su puna usta floskula o “najboljem interesu djeteta”, no kakav je interes to dijete imalo da čeka tolike godine – govori A. Kramer, koja je u višegodišnjoj praksi čula za samo jedan slučaj dodjeljivanja djeteta ocu.

A1
BRZINA JE VRLINA
3 razloga zašto je 5G tehnologija bitna za budućnost gaminga
  • alapača:

    čestitam! :D treba pitati ministra pravosuđa i glavne iz czss što misle poduzeti da se riješe svi slični slučajevi u kojima se odluke czss i suda ne poštuju pa se zapravo pretvaraju u krajnje malociozno kršenje prava djece i roditelja. ... prikaži još!. kako to se to zajedničko skrbništvo pretvara u sadističko gazdovanje jednog roditelja (osvetoljubive majke) nad djetetom i ocem djeteta? ako se sustav jednog dana probudi, zatvori bi se mogli napuniti aljkavim i bezobraznim tzv socijalnim radnicama.

  • -obrisani-:

    Čestitam Gorane,na velikom uspjehu i pobjedi.Ja nažalost kao i mnogi očevi nismo uspjeli u toj borbi protiv ogromnih neprijatelja naše djece..Ne mogu više da pišem, plačem......

  • -obrisani-:

    ma koje socijalne službe to su paraziti nad parazitima te babuskare nisuriješile ni jedan predmet kako triba već su samo još jaće zakomplicirale