Obama uzvraća udarac Putinu. Najavio je veliku ofenzivu na glavni grad Islamske države – Raku. Očito je počela utrka tko će prije, Putin ili Obama, srušiti kalifat i tako postati vladar na Bliskom istoku. Nakon što je Rusija počela vrlo učinkovito “ordinirati” po Siriji zračnim napadima koji očito nisu namijenjeni samo uništavanju Islamske države već i slabljenju svih snaga koje se protive vladi Bashara al-Assada, američka administracija odlučila je pokrenuti se s mrtve točke na kojoj se nalazi već dulje od godinu dana. Američki predsjednik Barack Obama donio je dvije odluke kojima počinje znatno aktivnija uloga zapadne koalicije u Siriji.
Dvije Obamine odluke
Prva je odluka o pojačanju zračnih napada na položaje islamista, čime bi se ponovno pokrenuli i intenzivirali američki zračni udari na području Sirije. Novi zračni napadi bili bi pokretani iz Turske, najvjerojatnije iz NATO-baze Incirlik. Druga mjera je raspoređivanje jedne ojačane brigade sekularnih arapskih boraca koji bi se trebali pridružiti Kurdima na sjeveru Sirije. Naravno, SAD bi postrojbama na terenu pružio dodatnu logističku, a vjerojatno i obavještajnu pomoć.
Ovim potezom otvara se mogućnost za stvaranje slobodnog teritorija na sjeveru Sirije koji bi bio baza za pokretanje akcija prema jugu i oslobađanje Rake, samoproglašenog glavnog grada islamskog kalifata. U političkom pak smislu ovaj plan očito je namijenjen zadržavanju i podizanju utjecaja SAD-a na Bliskom istoku, nakon što se Rusija vrlo aktivno uključila u borbe. Nakon stvaranja istočne koalicije Rusija – Sirija – Irak – Iran – Kina, američki položaj na Bliskom istoku znatno je ugrožen.
– Ako se gleda kakve najave dolaze posljednjih dana iz Njemačke, ako se promatra što čini Rusija na terenu, ako se analizira stav Kine, vrlo je jasno da SAD ne može ostati po strani. Washington ne želi izgubiti momentum na terenu, ali mjere koje počinje provoditi ne znače previše. Bez vlastitih trupa na terenu teško će itko reći da je gospodar tamošnje situacije – kaže povjesničar Tvrtko Jakovina.
A trupe na terenu, bar službeno, SAD nema, za razliku od Rusije čiji su marinci već u Siriji i koji su se već sukobili s islamistima. Doduše, broj ruskih vojnika nije velik, njih je ovoga trenutka samo oko 200, no ubrzano se priprema logistika za prijam još oko 1500 ruskih marinaca. – ISIL će se uskoro naći pod vrlo žestokim kombiniranim napadom i pritiskom sa svih strana – ustvrdio je američki državni tajnik John Kerry.
O Assadu naknadno
Može se očekivati da će u slučaju sloma kalifata velik broj islamista, koji su se za ISIL došli boriti s raznih strana svijeta, razbježati s bojišta. Procjenjuje se da bi u tom slučaju mogli početi bježati prema Iraku te se na kraju dokopati zemalja iz kojih su došli i tako ugroziti sigurnost u zapadnim zemljama, Rusiji... Imajući na umu da su u Siriju duboko zagazili i Rusi i Iranci koji Siriju poslije rata ne vide bez Assada na čelu, dok SAD s druge strane želi apsolutno svrgavanje dinastije Assad i uspostavu novog režima, očito je da će ova pitanja Rusija i SAD međusobno rješavati tek nakon slamanja ISIL-a, a sada je i jednoj i drugoj strani bitnije stabilno ovladati što većim dijelom Sirije.
– Sada se ponavlja situacija vrlo slična onoj tijekom druge polovice Drugog svjetskog rata. Tada su i SAD i Rusija bili na ideološki različitim stranama, ali su išli zajedno na Hitlera. Ideja je bila svladati nacizam u Njemačkoj, a o svemu nakon toga razmišljat će se nakon što Hitler bude poražen. Sada se u Siriji događa slično. Zajedno se ide protiv islamista, a hoće li Sirija, ili njezin dio, biti s Assadom ili bez njega na čelu, to će tek biti stvar kasnijih dogovora – kaže Jakovina. A da odnosi među saveznicima u borbi protiv ISIL-a već sada nisu nimalo idilični, pokazuje i to što SAD proziva Rusiju da svojim zračnim napadima sada već češće cilja postrojbe Slobodne sirijske vojske, sekularnih pobunjenika i zapadnih saveznika nego islamista.
>> NATO: Upad Rusije u turski zračni prostor ne izgleda kao slučajnost
Povijest se ponavlja. Nakon što su krenuli u protuudar pred Moskvom 1942 sovjetske snage su dobile "pomoć" saveznika u obliku iskrcavanja u Normandiji 1944 tek kad su vidjeli da se Hitler neće obraniti tj. Staljin neće stati do Berlina. Kad je afganistanski predsjednik rekao da će tražiti pomoć rusa i kad su turci odjednom zašutjeli i prihvatili ispriku za zračni upad, teroristi se razbježali a Jemen pomalo hebe Saudijsku, uvidje Obama da će mu ostati samo Izrael na Bliskom Istoku.