Pravosuđe bi bilo Ahilova peta hrvatske države da se peta ne prostire sve do glave. Ranjiv je zbog toga svaki dio sistema koji je kapilarno stranački povezan, da se sve dobro i sve zlo događa u okviru jedne i jedine države. Previše je upozorenja da državna vlast funkcionira na principu koji je Miroslav Krleža detektirao u svoje vrijeme kad su Banski dvori u njegovoj književnoj obradi bili "iznad sviju dvorova u čitavom gradu", a ban bio samo "protokolarni lajavac". Svaka podudarnost sa sadašnjim stanjem ne mora se doživljavati slučajnom.
Nekad se o stanju duha i političkim prilikama u jednoj zemlji sudilo iz novina: što pišu i što ne pišu, i kako pišu, ako pišu. Ako je izlazilo više novina, mogla se iz njih steći realna slika, a ako su se tiskale samo jedne, nije ih trebalo ni čitati kako bi se zaključilo da u toj zemlji nema slobode. Pojavom televizije dovoljno je gledati nekoliko sati programa, udarne vijesti i središnje dnevnike, da se otkrije tko vlada zemljom i na koji način. Autokratske vlasti imaju pod kontrolom glavne medije; u mirnodopskim vremenima oni su vladarima važniji od vojnih stožera. Sudstvo je zadržalo nešto od svoje aristokratske prošlosti, bilo da se i sad u starim državama suci drukčije odijevaju, bilo da se biraju drukčije od drugih državnih namještenika, bilo da im se u javnosti poklanja posebna pažnja, bilo da su uvijek u središtu zbivanja. Sage iz sudnica služe umjesto teatra za ljude koji ne idu u kazalište.
Uz zdravstvo, koje se brine o zdravlju, uz školstvo, koje prenosi znanje, sudstvo je žila kucavica svakoga sistema jer o njemu ovisi sloboda i sigurnost svakoga građanina, njegovo pravo da bude ravnopravan pred zakonima
Otvori KEKS Pay
