Neron je već posjećivao Zagreb. Svojedobno je zapalio savsko kupalište, pa Paromlin, a sada i Vjesnikov neboder, sve ruine na atraktivnim parcelama. Neron po Hrvatskoj pali odlagališta otpada na otvorenom, a nedavno je gorjelo skladište guma u središtu Svete Nedelje, naprednom high tech središtu. Hara parkiralištima sa skupim automobilima. Neron pali šume uz obalu kako bi poslije na zgarištu sagradio apartmane, i to ne samo kod nas nego i u drugim sredozemnim zemljama. Još je opasniji medijski Neron, koji ne piše tipkovnicom, nego kanistrom, i potpaljuje političke strasti slijeva i zdesna, svirajući na svojoj stranačkoj liri dok nas sve guši gusti ideološki dim, a poslije u požarištu nalazimo kosture iz Drugog svjetskog rata. Bijes je zahvatio i mlade pa nema dana da se negdje ne organizira ili improvizira tučnjava, uz opširno i detaljno izvješćivanje.
Masovni ubojice priželjkuju slavu i publicitet, a mediji im u tome idu naruku jer objavljuju njihova imena, fotografije, biografije i manifeste
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Prilično je logičan ovaj Mullenov pristup, pdsjetio me na još jedan diskurs koji se meni čini da je loš. A to je odnos prem Domovinskom ratu u kojem se (baš suprotno) previše fokusira na žrtvu (cijelog naroda ali i pojednih dijelova), a premalo na pobjedu i junaštvo, pa čak u u Oluji. Svakako se ne smiju zaboraviti žrtve, ali zar ne bi za rast i razvoj (na primjer) Vukovara bilo bolje prigušiti taj status žrtve a pojačati status pobjednika. Izraelci su (moje je dojam) su ekstremno kapitalizirali svoj status žrtve i praktično si isposlovali carte blanche za sve što rade (a nitko drugi ne smije), nekako sumnjam da će Hrvati to ikada moći, pa bi zato bilo bolje da se inspiriramo pobjedama i prelscima prepreka, nego stradanjima na preprekama. Bilo bi odlično kada bismo jednom i o potresima 2020, i o požaru Vjesnika pričali kao o prekretnici kada smo krenuli naprijed, kada bismo se više hvalili genijalnim skidanjem oštećenog tornja Katerrale, a manje plakali zbog praznine u skeli.