Neron u Zagrebu pali ruine na super lokacijama, a tu je i medijski Neron
Masovni ubojice priželjkuju slavu i publicitet, a mediji im u tome idu naruku jer objavljuju njihova imena, fotografije, biografije i manifeste
Komentari 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Prilično je logičan ovaj Mullenov pristup, pdsjetio me na još jedan diskurs koji se meni čini da je loš. A to je odnos prem Domovinskom ratu u kojem se (baš suprotno) previše fokusira na žrtvu (cijelog naroda ali i pojednih dijelova), a premalo na pobjedu i junaštvo, pa čak u u Oluji. Svakako se ne smiju zaboraviti žrtve, ali zar ne bi za rast i razvoj (na primjer) Vukovara bilo bolje prigušiti taj status žrtve a pojačati status pobjednika. Izraelci su (moje je dojam) su ekstremno kapitalizirali svoj status žrtve i praktično si isposlovali carte blanche za sve što rade (a nitko drugi ne smije), nekako sumnjam da će Hrvati to ikada moći, pa bi zato bilo bolje da se inspiriramo pobjedama i prelscima prepreka, nego stradanjima na preprekama. Bilo bi odlično kada bismo jednom i o potresima 2020, i o požaru Vjesnika pričali kao o prekretnici kada smo krenuli naprijed, kada bismo se više hvalili genijalnim skidanjem oštećenog tornja Katerrale, a manje plakali zbog praznine u skeli.