Priča o Anisu Amriju (24), mladom Tunižaninu osumnjičenom za napad na božićnom sajmu u Berlinu, za kojim se traga u Njemačkoj, pokazuje sve rupe sigurnosnih službi u Europi. Dokazuje da nema suradnje među policijama europskih država, kao ni s onim arapskih i afričkih zemalja, te da čak nema suradnje između policije i ljudi iz tajnih službi u istoj državi.
Kada se tome doda opsjednutost privatnošću, dobiva se eksplozivni aparat. Amir, ako je on atentator, ali može biti i izmišljeno ime neke osobe, no događaji su stvarni, stigao je u Italiju 2011. na plovilu iz Tunisa, dakle, još kao maloljetnik.
Prema tome, bio je pred zakonom drukčije tretiran. Ipak, zbog raznih manjih kaznenih djela, kao što su krađe, proveo je ukupno (izlazeći i ulazeći) četiri godine u zatvoru u Palermu. Talijanske vlasti htjele su ga 2015. izručiti Tunisu, ali ta država nije ostvarila potrebne procedure.
Amira su uočili u Njemačkoj i Glavni centar obrane od terorizma (GTAZ) tražio je nadzor nad njime. No, nije dobivena dozvola da ga se nadzire jer su njemački zakoni vrlo strogi glede kršenja privatnosti. Tu, vjerojatno, pretjeranu zaštitu privatnosti u Njemačkoj mogu iskoristiti, evo, i teroristi.
Poznato je i kako tzv. ISIL regrutira maloljetnike za terorističke napade, ali njih se ne smije nadzirati jer su maloljetnici.
Sve europske države, a posebno Njemačka, Francuska, Italija (V. Britanija manje), opsjednute su zaštitom privatnosti jer drže da bi njezino kršenje i razne kontrole dovele do totalitarističkih država kakve su bile za vrijeme nacizma i fašizma.
U Londonu u gradskim autobusima, podzemnoj željeznici i na svakom koraku (prije 10 godina izbrojio sam 15 videokamera na londonskom trgu Canonbury Square u četvrti Islington, gdje je živio Orwell) postoje videokamere.
U Italiji su tek odnedavno stavljene u podzemnu željeznicu, a neki trgovac, primjerice, koji želi postaviti videokameru pred svojom trgovinom, mora proći birokratsku kalvariju. Zasigurno nitko ne želi Europu pretvoriti u državu Velikog Brata, ali morat će se mijenjati neki zakoni kako bismo se zaštitili od terorizma.