Neki dan sam se našao u jednom zanimljivom društvu. Nakon što je jedan od sugovornika saznao da živim u Austriji, osjetio je potrebu primijetiti: "Kod vas tamo u Austriji kršćanstvo propada, zar ne?". Nisam mogao odoljeti pa sam ga priupitao: "Po čemu ste to zaključili?". Na temelju njegovih odgovora dalo se zaključiti da je svoj stav utemeljio na činjenici da dobar dio Austrijanaca doista ne prakticira kršćanstvo u onom tradicionalnom smislu. Nije propustio dodati da je situacija u Hrvatskoj po tom pitanju mnogo bolja. No, većina domaćih župnika potvrdit će da postotak domaćih katolika koji redovito prakticiraju kršćanstvo nije bitno veći. Licemjerno je prijepodne javno pozdravljati s "hvaljen Isus i Marija", a popodne baviti se raznim malverzacijama i prijevarama. Riječ je o pseudovjernicima koji su postali katolici odgojem, tradicijom i koji religiju razumijevaju samo kao način izražavanja osobnog i nacionalnog identiteta i kao mutno sredstvo identifikacije.
Nije bitna razlika? Praktikanti u Hr 27, a u Austriji 17 %; 60 % više u Hrvatskoj je beznačajno? Doduše, kakve teologe smo im poslali dobro se još i drže..