Još u osnovnoj školi znala sam da želim raditi u školi. Pred kraj srednje škole netko mi je u ruku tutnuo letak na kojem je pisalo: "Novi smjer: Pedagogija i Hrvatski jezik i književnost". Tada sam znala je to moja idealna kombinacija. Zaposlila sam se odmah nakon diplome, i to u mjestu stanovanja... Kud ćeš bolje! – mislila sam. I evo me! Šesnaest godina u školi u koju sam i sama išla. Izazova brdo, dinamike brdo, a nepredviđenih situacija – nebrojeno! Bilo je lijepih, ugodnih i manje ugodnih situacija. Da se ne lažemo, bilo je i tužnih i ružnih. No nikada nisam dovodila u pitanje ljubav prema svom poslu, djeci i kolegama. Trpjela je često tu i moja obitelj jer sam puno puta bila i umorna i nervozna od svih zahtjeva koji su se preda me stavljali. Što bi se reklo, "ishendlala" sam to sve uvijek. Sve do jučer...", počela je Adriana Traic Horvat, profesorica u OŠ ''Dr. Franje Tuđmana'' u Belom Manastiru. Strašno iskustvo koje je proživjela početkom lipnja opisala je na svom Facebook-profilu.
Otvori KEKS Pay
Ako roditelji nemaju poštovanja prema učiteljima, kako će djeca tih roditelja imati poštovanje prema svojim ućiteljima