Nasilje je ušlo u prostor javnog dijaloga. Nikako drukčije ne može se opisati sramota, prvo Splita, a onda i Zagreba, kojoj smo svjedočili posljednjih dana zbog srpskih kulturnih manifestacija. Kad se pojavi skupina likova s fantomkama, jasno je da nisu došli razgovarati. Došli su zastrašiti. Lica skrivaju samo zlikovci i kukavice, a privedeni Splićani i legitimirani Zagrepčani sami najbolje znaju kojoj skupini pripadaju. I ne, nema veze što su to inače dobri dečki, pa ni to što su neki od njih prije trideset godina krvarili za domovinu. Nema veze ni to što je studeni. To što su učinili jest zločin iz mržnje. Namjera određuje kvalifikaciju. Težina situacije ne može se umanjiti činjenicom da nije bilo razbijenih boca ni glava. Fizičkog nasilja možda nije bilo, ali zastrašivanje jest nasilničko ponašanje. I duboko je pogrešno zamijeniti to s legitimnim načinom izražavanja građanskog neslaganja. Nije to bio prosvjed protiv programa manifestacije kakav smo vidjeli ljetos u Benkovcu, pa ni protiv toga da se "tuđa kultura" financira iz naših džepova. Dečkima s fantomkama smeta što Dani srpske kulture uopće postoje. I to još u studenom. U studenome Hrvatska uđe u kolektivni grč. Pred očima su nam nerazriješeni Vukovar, nepreboljena Škabrnja, nestali za čijim kostima se još traga i zločinci koji nikad nisu procesuirani. Ta bol je stvarna. Povijesna je, osobna i nacionalna. Da, tri desetljeća nakon rata, među nama i dalje žive ljudi čija se tijela ukoče kad čuju srpski naglasak. Neugodan višak osjećaja koji nije imao kamo otići učinio je svoje na najgori mogući način. Ali unutarnji proces potonuća u sve dublji mrak ne može i ne smije biti opravdanje za to da nanosiš bol drugome. Taj je dio promaknuo počiniteljima. Možda zato što mržnji ne treba istina, nego meta. Navlačenjem fantomki samo su potvrdili da svjesno i namjerno čine nešto pogrešno, a i da za svoja nedjela ne planiraju odgovarati.
Dečkima s fantomkama smeta što Dani srpske kulture uopće postoje. I to još u studenom. U studenome Hrvatska uđe u kolektivni grč. Pred očima su nam nerazriješeni Vukovar, nepreboljena Škabrnja, nestali za čijim kostima se još traga i zločinci koji nikad nisu procesuirani. Ta bol je stvarna. Povijesna je, osobna i nacionalna.
Komentara 19
Ovo s dečkima s kapuljačama je teška sramota, ali ne za dečke s kapuljačama, nego za novinare i intelektualce, koji ili nisu imali pojma da Pupovac sprema velikosrpski dernek, ili su znali, ali su šutjeli.
Nisam vidio ni jednu rečenicu gdje se autorica distancira od srbske "kulture" slavljenja 4ničkih ideologa i od svojatanja hrvatskih kulturnih i teritorijalnih dobara. Tipično ljevičarski da se Hrvatima uvijek maksimalno najgore podmeče a Srbima sve blagonaklono sa dragosti u očima opravdava i zataškava.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Jedino nasilje je ono nad Hrvatima u Hrvatskoj i ti to dobro znaš i to uvijek od istih.