NEDJELJA
4. KOLOVOZA
“Sjećate se napada na moju suprugu, pred lokalne izbore, čak je s njihove strane bilo insinuirano da sam sve inscenirao.” Bila je to jedna od prvih reakcija SDP-ova vukovarskog gradonačelnika Sabe poslije objave transkripta njegova razgovora s HDZ-ovom vijećnicom Marijom Budimir u kojem ju je nastojao podmititi ne bi li dobio većinu u vukovarskom Gradskom vijeću. Kao što se zna, napad na njegovu suprugu, za koji je neizravno sumnjičio HDZ, nikad nije dokazan, pa postoji samo u gradonačelnikovu sjećanju. Dokaz pak da je pokušao podmititi vijećnicu postoji na snimci, a sada i u “sjećanju” stotina tisuća čitatelja. Ako ih unatoč tome želi razuvjeriti, mogao bi postići obratno, to jest uvjeriti ih je da je napad na njegovu suprugu izmišljen. Ako netko u jednom slučaju niječe ono što je očito, kako u drugom slučaju može očekivati da mu vjerujete na riječ? Može.
U cijeloj svojoj povijesti lijeva se politika i moral temelje na načelu – činjenice koje ti trebaju izmisli, činjenice koje ti škode zaniječi. Prvi je nijekao sam Sabo, tvrdi da je nevin i da je razgovor montiran u zagrebačkoj središnjici HDZ-a. Zatim mu u pomoć priskaču lijevi komentatori. Jedan piše da “cijela afera više djeluje kao HDZ-ova namještaljka, nego principijelno ponašanje donedavno anonimne vukovarske političarke”. Premda Mariji Budimir gradonačelnik prenosi riječi sponzora: “Dat ćemo 50.000 kuna za vijećnički mandat” – drugi komentator tvrdi da “razgovor o novcu nije bio konkretan” te da “u konačnici do te transakcije nije ni došlo”. I jedan i drugi zaključuju – umjesto Sabe, trebala bi zbog nezakonitog snimanja kazneno odgovarati vijećnica. Nepojmljivo!
Zar to nije potpuno identično Milanovićevu opravdavanju Čačića tvrdnjom da su za prometnu nesreću u Mađarskoj zapravo krivi poginuli jer nisu bili vezani!? Na sličan je način premijer opravdavao ili tolerirao Jakovinu, Antešića, podstanarstvo Ranka Ostojića kod novinskog tajkuna, nazapamćenu rasipnost šefa Uprave Croatia Airlinesa, svoga kućnog prijatelja Krešimira Kučka i cio niz drugih ministara i dužnosnika po javnim poduzećima. Ako je Željko Sabo htio kupiti naklonost jedne vijećnice, ta se nepodopština bitno ne razlikuje od postupka ministra Jovanovića koji premijerovu naklonost kupuje, tj. podmićuje ga angažmanom njegove žene u zdravstvenom odgoju. Niti se bitno razlikuje od premijerova kupovanja naklonosti novinara Davora Butkovića tako što ga podmićuje odzivom na javni ručak i toleriranjem poreznog duga većeg od milijun i pol kuna. I najnoviji slučaj: zar je dovoljno svjedočenje sudionice u podmićivanju Slavka Linića u privatizaciji Jadranskog pomorskog servisa otpisati tako da se nazove – lažima? A USOK? A policija? A Državno odvjetništvo? Linić za to ima rješenje: kad ih zastrašiš – straha nema!
SUBOTA
3. KOLOVOZA
Otkaz za nesudjelovanje u masovnom zločinu
Babica Jaga Stojak je u kninskoj bolnici dobila otkaz jer zbog svoje vjerničke savjesti nije htjela sudjelovati u pobačajima. Vijest kaže kako je abortuse počela raditi šefica ginekologije Mira Lambaša Hemerich s jednom sestrom, no poslije su zahtijevali da sudjeluju svi, a Jaga je s još jednom primaljom odbila. Koliko god se liječnici koji pobačaj obavljaju izvlačili na stavove o “pravu žene da raspolaže svojim tijelom po svojoj volji”, na svoje obveze prema pacijenticama ili na ne znam što još, oni znaju da je pobačaj ubojstvo i zacijelo poslije toga (zlo)čina mirno ne spavaju. Ljudsko biće u njegovu najnedužnijem stanju lišiti života – nema ništa strašnije! Stoga sam uvjeren da je naredba da u pobačaju “sudjelujemo svi” prisiljavanje na zločin, posljedica sotonske akivnosti na moralne i nedužne, pa su žrtve oni koji se ne žele priključiti masovnom pokolju. A što su drugo nego masovna gubilišta bolnice u kojima se u Hrvatskoj godišnje ubije 10.000 djece.
ponedjeljak
5. KOLOVOZA
Nevjernom se Milanoviću zviždalo zbog svetinja
Zašto se Zoranu Milanoviću zviždalo na proslavi “Oluje” u Kninu? Sigurno ne zbog lošega gospodarskog stanja u zemlji ili društvenih nepravdi, jer to nije bila prigoda za takve pokude. Zviždalo mu se zbog – svetinja, jer u Knin se zbog njih dolazi. Nitko kao on u dvadeset i tri godine hrvatske samostalnosti nije tako uvredljivo govorio o najvećoj svetinji, domovini, nazvavši je jednom “slučajnom državom” a drugi put, i to pred strancima, “nevjerojatno paradokslanom zemljom”. Osim toga, čovjek koji je optužio Crkvu da je dvadeset godina štitila zločince, pred braniteljima u Kninu od kojih su mnogi ratovali s križem ili krunicom oko vrata nije imao šansi proći bez zvižduka. Katolici mogu biti pokvareni i časni ljudi kao i ateisti, ali Milanović kao da ne vjeruje ni u što.
utorak
6. KOLOVOZA
Izigravanje pravde neće promijeniti ni EU
Trebaju li Njemačka i EU pošto-poto natjerati hrvatsku vlast da povuče lex Perković? Jer, taj zakon govori o komunističkoj naravi te vlasti, a ona se iskazala i u promjenama niza drugih zakona kojima je, na primjer, omogućena čistka na HRT-u, kojima je Komadini omogućeno da postane ministar, kojima će biti omogućeno dovođenje svoga čovjeka na čelo zagrebačkoga HNK-a itd. Ako kukurikavci i povuku lex Perković, neće postati bolji, a možda i tada nađu načina da Perkovića ne izruče. Njima je izigravanje pravde u krvi i naslijeđu, ni Njemačka ni Europa ne mogu promijeniti njihov nagon za opstankom koji političke protivnike uklanja i bez suda, a svojim zločinima nikad ne sudi.
srijeda
7. KOLOVOZA
Revolucionarno pravo neplaćenih na štrajk
Odavno predsjednika Josipovića zamišljam kao proizvođača, dapače, industrijalca duda ili cucla varalica, ali mu je sve veća konkurencija ministar Mirando Mrsić. Obojica ih proizvode u golemim količinama i dijele narodu da ih sisa kad nema što drugo. Što je stanje gore, Josipović ga to više uljepšava, što je više razloga za pesimizam, Josipović nudi obilje optimizma, što je u društvu manje pravednosti, više je predsjednikove frazerske nove pravednosti... Što je nezaposlenost veća, Mrsić nudi više načina zapošljavanja, što su radnici ugroženiji, u njegovim su naumima sve zaštićeniji...
I dok deseci tisuća ljudi radi a ne prima plaću, zamislite kakvu on revolucionarnu zakonsku novost priprema: ako plaća zakasni 24 sata, radnici imaju pravo na štrajk. Tako cijelu javnost koja svaki dan čita i sluša kako plaće kasne i 12 mjeseci drži idiotskom, jer bi trebala povjerovati da će se pravom na štrajk namaknuti novac za plaće. Kad bi se u neki zakon ugradila odredba da svaki mjesec u kojem obmanjuju ljude Josipović, Mrsić i drugi dužnosnici ne dobiju plaću - cijela bi vlast umrla od gladi. Ali ne, upravo je obratno, varanjem i proizvodnjom gladnih ona plaće zarađuje.
četvrtak
8. KOLOVOZA
Mali biser demokratskog staljinizma prve dame PR-a
Ured predsjednika Vlade korektno se usprotivio procesuiranju onih koji su u Kninu zviždali Zoranu Milanoviću. Ali smo pročitali i jedan ljupki komentar o kninskom uhićenju, mali biser demokratskog staljinizma Aleksandre Kolarić, predsjednice Hrvatske udruge za odnose s javnošću, negdašnje glasnogovornice Račanove Vlade. Uhićenje 61-godišnjaka nije za nju policijsko nasilje nad slobodom građana i njegovim pravom da izražava svoj prosvjed nego “politički nije bio mudar potez”. Dakle, za nju je djelovanje policije političko, to jest da bi bilo ispravno treba proći test mudrosti brkatoga komiteta. Pa ako se, na primjer, drugi put ocijeni da je taj kriterij zadovoljen, a zakon se ionako može “šire i uže tumačiti” – e, onda, hapsite, drugovi!
petak
9. KOLOVOZA
Sad je red na ljevičarima, da uklone petokrake
I u medijima proslava “Oluje” u Thompsonovim Čavoglavama dobiva pravo građanstva, i desno i lijevo vijesti, reportaže, slike... Nestala je sintagma “ustaški dernek”, a iz izvještaja je vidljivo da je riječ o desecima tisuća zdrave, domoljubne mladeži, koja u Čavoglave dolazi jer je slavlje tamo narodskije, opuštenije, zabavnije, nesputano hijerarhijskim redom i zacijelo je u njemu više nego drugdje dragovoljnosti s kakvom se išla braniti domovina. I na kraju, Thompson je učinio svoje, ustaških obilježja više tamo nema, sad je red na ljevičarima da učine svoje, da uklone petokrake, ime i slike diktatora i zločinca Tita. Ako to Tito dopusti!
