Naslovnica Vijesti Hrvatska

Na primjeru Junckera lome se dva pogleda na demokraciju u Europskoj uniji

Ono što Europska unija kao zajednica mora sada učiniti jest nešto što je zapravo njezin dominantan posao – pronaći kompromis
09. lipnja 2014. u 12:00 3 komentara 1100 prikaza
Europski parlament
Foto: DPA/PIXSELL

Je li sve to bio jedan veliki blef, možda najveći blef u povijesti europske demokracije? Europski birači bili su uvjeravani u predizbornoj kampanji da ovoga puta ne biraju samo svoje zastupnike u EP-u, nego posredno i novog predsjednika Europske komisije. Političke grupacije istaknule su po jednog paneuropskog kandidata i dogovorile se da će novim šefom Komisije postati onaj čija je grupacija dobila najviše zastupnika u EP-u. Birači su tako prvi put mogli birati “premijera” EU na isti način na koji biraju i svoje nacionalne premijere.

No dramatični događaji koji sustižu jedan drugog od prve poslijeizborne noći pokazuju da su političke grupacije u EP-u nametanjem tog novog načina izbora šefa Komisije možda jednostavno blefirale i europske birače i Europsko vijeće, instituciju EU koja je dosad potpuno samostalno birala predsjednika Komisije. Blefirale ovdje nije slučajna riječ: iako Lisabonski ugovor kaže da Vijeće “uzima u obzir” rezultat izbora za EP prilikom predlaganja kandidata, temeljni ugovor EU nigdje ne kaže tako izričito da kandidat kojeg su unaprijed istaknule političke grupacije automatski postaje i kandidat Vijeća. Ta nedorečenost nešto je što su sami lideri političkih grupacija vidjeli kao priliku, zgrabili je, propagirali svoje tumačenje i sada ne uzmiču ni milimetar. U kampanji, kad su kandidati ponavljali da bi bilo kakav drugi izbor izvan njihova kruga bio prijevara birača, dodatno je sužen manevarski prostor za mogućnost da Europsko vijeće kao kandidata za šefa Komisije predloži nekog sasvim desetog. Sužen je manevarski prostor, ali svejedno se takva mogućnost pojavila i postala glasna zahvaljujući lobiranju Velike Britanije, Švedske i Mađarske. Njihov pokušaj blokade “pobjedničkog” kandidata pučana Jean-Claudea Junckera, koliko god se netko s tim pokušajem slagao ili ne, ne treba olako ignorirati.

Jer posljedice ove konfrontacije mogle bi biti dalekosežne, s koje god strane gledali na problem. Jedni u svemu ovome vide opasnost da u budućnosti nitko od europskih birača neće imati volju glasovati na izborima EP jer će imati osjećaj da su jednom bili grubo prevareni. Bili su uvjereni da oni biraju predsjednika Komisije i logično je da bi bili razočarani kad bi se pokazalo da se političkim manevrom nakon izbora to uvjerenje može ignorirati. Drugi u svemu ovome vide lažno obećanje jer većina birača nije glasala ni za pučanina Junckera ni za socijalista Martina Schulza, nego za svoje nacionalne političare. Građani Hrvatske rekli su što misle o Toninu Piculi ili Ruži Tomašić, a ne o Schulzu ili Junckeru.

U prilog tome govore i ankete koje pokazuju da vrlo mali broj birača po raznim europskim zemljama uopće zna tko su Juncker ili Schulz. Teško je braniti tvrdnju da je birač dao glas političaru za kojeg nikad nije ni čuo. Kroz ovaj primjer zapravo se prelamaju dva suštinska pogleda na to kako bi trebala izgledati paneuropska demokracija. Jedan pogled, zastupljen u Njemačkoj, vidi jačanje ovlasti Europskog parlamenta kao proces koji će učiniti Europsku uniju demokratičnijom. Ako predsjednika Komisije biraju milijuni birača kroz EP, umjesto 28 premijera i predsjednika kroz Europsko vijeće, onda će čuveni demokratski deficit EU biti manji. Drugi pogled vidi jačanje ovlasti EP-a kao upravo suprotan proces prema smanjenju demokratskog legitimiteta. Jer zagovornici tog drugog pogleda smatraju da pravi demokratski legitimitet u EU ne leži u Europskom parlamentu, već na nacionalnim državama, u nacionalnim parlamentima i vladama. A one su zastupljene kroz Europsko vijeće i stoga bi kroz tu instituciju EU trebale, smatraju zagovornici ovog pogleda, birati šefa Komisije. Oba su pogleda legitimna i naoružana dobrim argumentima. Ono što EU kao zajednica mora sada učiniti jest nešto što je zapravo njezin dominantan posao – pronaći kompromis. On treba zadovoljiti i pojačana demokratska očekivanja europskih birača, bez obzira na to jesu li ta očekivanja pojačana “blefom” političkih grupacija u EP-u ili stvarnim pravom koje proizlazi iz Lisabonskog ugovora. I treba zadovoljiti opravdan strah službenog Londona da bi poraz njihova pogleda na demokraciju u EU i izbor eurofederalista Junckera zaista ne samo učinio neminovnim, nego snažno ubrzao raspisivanje referenduma o izlasku Velike Britanije iz EU. Taj mogući izlazak bio bi loš za Britance, ali potencijalno fatalan i za čitavu ideju europskih integracija.

Financije
Vrhunska edukacija
OTKRIVAMO: Kako top menadžeri, unatoč manjku vremena, savladavaju MBA programe?

A1 izdvaja za Vas

  • poslovni:

    Balkan ili Europa: Europa!

  • Ne_Bumo_Se_Dali:

    Navedeni blefovi samo su dimna zavjesa za glavni blef: klizanje EU od saveza država prema centraliziranoj državi. Već sama činjenica da se biraju zastupnici europskog parlamenta po načelu "jedan čovjek - jedan glas", što je u bivšoj državi zagovarao Slobodan ... prikaži još!an Milošević, ukazuje na to. A hoće li predsjednik Europske komisije biti izabran iz redova stranke koja je dobila najveći broj glasova na obim izborima za ovu je diskusiju potpuno nevažno,ali je još gore da predsjednika biraj šefovi država članica kao što želi Velika Britanija, jer to znači da na vrhu imamo zakonodavnu vlast (ako uopće i to), koju je izbrala izvršna vlast članica, a ne birači članica. U EU smo ušli na prevaran n ačin, dogovorom između Komisije EU te naših najvećih stranaka: HDZ i SDP. Prijevara je učinjena "podešavanjem" Zakona o referendumu, jer bez te prijevare, rezultat referenduma bi bio negativan zbog očekivane i ostvarene male izlaznosti birača. Graditi dalje budućnost na prijevarama osvetit će se ne samo Hrvatskoj, već i čitavoj Europi koja propada demografski, a na primjeru Ukrajine vidi se i politički, jer se ovakva, kakva jest, ne može suprotstaviti "Rusiji kao srednjoj svjetskoj sili" (riječi Predsjednika Obame). Dakle EU ovisi o SAD, a Hrvatska o EU. A ako se na vrijeme ne ostvare kvalitetni strojni prevoditelji u EU će početi odumirati mali jezici (ne samo hrvatski, već i srpski, bosanski i crnogorski, dapače, oni će prvi nestati, jer traže skup stručni aparat za održavanje, a troškove održavanja ne vraćaju povećanom vrijednošću komunikacije. Sve u svemu, kroz dogledno vrijeme postojat će samo dvije Europe: zapadna kao vazal SAD i istočna kao vazal pobjednika u sukobu Rusije i Kine pa će se u zapadnoj govoriti engleski, a u istočnoj vjerojatno kineski s latinskim pismom.

  • Avatar noemy-no
    noemy-no:

    Taj smijesni Parlamenat bez ikakve moci da odluci bilo sta, i tu smijesnu Commission Impossible, nitko ziv od normalnog i obrazovanog svijeta ne moze na oci gledati, sta prije nestanu sa geografske, to bolje za sve nas. Niti ih tko ... prikaži još! zeli, niti ih tko voli, gradjani ih preziru njih i njihove dijamanstke plate, ima na youtube video kako kradu dnevnice, kucaju karton i odu kuci. Neki su ih novinari snimali, pa su ih gorile sto cuvaju Parlamenat nalupetali. Naravno da ce GB izici, a za njima i Francuska, tko se s njima usrecio neka digne ruku.