Sovjetska nuklearna podmornica Komsomolets, koja je 1989. potonula u Norveškom moru, i danas se smatra 'tempiranom bombom' zbog rizika od radioaktivnog zagađenja. Kada je izbio požar, posada je uspjela izvući podmornicu na površinu, ali je potonula nakon pet sati plutanja. Od 69 članova posade, njih 42 je poginulo. Dok je tonula, kapsula za spašavanje izbacila je pet zarobljenih mornara na površinu, a samo je jedan čovjek uspio izaći prije nego što se napunila vodom. Dok je udarala o dno, blizu norveške obale, eksplozija je probila titanski trup podmornice i dovela morsku vodu u kontakt s nuklearnim torpedima. Istraživačka misija ruskih oceanografa otkrila je da su dijelovi trupa podmornice "pukli i raspali se od eksplozije, poput stakla".
Komsomolets je bila napredna sovjetska podmornica, jedinstvena po dubinama na kojima je mogla djelovati. Prema dokumentarcu BBC-jeva Horizon iz 1994., trebala je biti tajno nepobjedivo oružje Sovjetskog Saveza, jedina podmornica na svijetu sposobna krstariti i lansirati nuklearne projektile s 1000 metara dubine. Nikada nije izgrađena nijedna druga iste klase.
Unutar podmornice nalaze se dva torpeda s nuklearnim bojevim glavama koje sadrže oko 4 kilograma plutonija. U izvještaju BBC-ja iz 1993. ruski aktivist Greenpeacea Dimitri Litvinov upozorio je: "Komsomolets je tempirana bomba koja otkucava na dnu Norveškog mora. Ako se nešto ne poduzme, i to brzo, svi smo u opasnosti". Ruski znanstvenik Igor Spassky iz instituta Rubin, koji je projektirao podmornicu, 1993. je rekao da situacija nije katastrofalna, ali da želi da se podmornica izvadi. Okolišni aktivisti upozoravali su da bi, ako dođe do ispuštanja, bogata ribolovna područja bila izložena stravičnom zagađenju. Međunarodni tim znanstvenika 1993. zaključio je, međutim, da podmornica vjerojatno neće onečistiti ribolovna područja, piše BBC.
Između 1995. i 1996. provedene su operacije kojima su zapečaćene pukotine na trupu i cijevi torpeda kako bi se zadržao radioaktivni materijal. Radovi su završeni u srpnju 1996. Pečat je trebao trajati 30 godina.
Norveške vlasti kasnije su utvrdile da podmornica i dalje curi. Izvještaj objavljen u ožujku 2026. pokazao je da torpeda ostaju zapečaćena, ali da se reaktor raspada i povremeno ispušta vidljive oblake radioaktivnog materijala u more. Tim Norveške uprave za radijaciju i nuklearnu sigurnost (DSA) utvrdio je da curenje nije stalno, već se događa u povremenim naletima s određenih mjesta na trupu, uključujući ventilacijski kanal. Ingar Amundsen, vršitelj dužnosti direktora DSA-ina Odjela za međunarodnu nuklearnu sigurnost, rekao je da trenutačna ispuštanja iz reaktora 'nisu imala velik utjecaj na okolni morski okoliš'.
Hans Kristensen, direktor Projekta za nuklearne informacije pri Federaciji američkih znanstvenika, upozorava da bi korozija s vremenom mogla promijeniti razinu zračenja. To ovisi o razini kisika u morskoj vodi oko i unutar olupine te o stanju pečata. Ističe i da promjene struja mogu utjecati na to koliko brzo radioaktivni materijali ulaze u hranidbeni lanac preko organizama s dna i riba.
"Činjenica da je podmornica već jednom zapečaćena službeno je priznanje tog rizika", kaže Kristensen. "Nuklearno gorivo je u izravnom kontaktu s morskom vodom i propada. Treba provesti daljnja istraživanja mehanizama ispuštanja, procesa korozije i njihovih posljedica", dodao je Amundsen. Trenutačno nema planova za nove intervencije. Kristensen smatra da bi barem trebala biti organizirana nova ekspedicija kako bi se utvrdilo trenutačno stanje.
Otvori KEKS Pay
Fućkaš Donalda. Daj mi onu u plavo-bijeloj majici iza njega.