Tako mi Boga, neću se osvrtati na to što je bilo ranije – izjavio je na svom inauguracijskom govoru u prosincu 2011. Bio je to, naravno, naš Zoran Milanović, novopečeni premijer, koji je uvijek znao naći pravu riječ za naš, pokazalo se, politički često lakovjerni narod. Taj je njegov govor bio senzacionalan. I ljudi su mu povjerovali. Svega nekoliko dana kasnije naš Zoki, naravno, prosuo je prvo drvlje i kamenje po HDZ-u i povukao ponuđenu ruku. Bez obzira na to što se zakleo na Boga da to neće činiti.
Trinaest godina poslije naš Zoki nacionale čini isto. Opet baca parole koje narod želi čuti. Da je on jedina brana koja stoji ispred HDZ-a Andreja Plenkovića, koji želi poklopiti i Hrvatsku vojsku. Najavu izmjene Zakona o obrani Milanović tumači željom Vlade da pripremi teren za slanje HV-a u Ukrajinu. "Dok sam predsjednik Republike, bit ću vrhovni zapovjednik OS RH-a, a hrvatski vojnik neće voditi tuđe ratove", kliče Zoki. Opet je rekao točno ono što narod želi čuti, da nas mimoiđu ratni vjetrovi. Uslijedila je reakcija iz Plenkovićeve Vlade, a ministar obrane Ivan Anušić odgovorio mu je da se častan vrhovni zapovjednik i častan predsjednik ne koristi opasnim neistinama, ne konstruira i ne zastrašuje ljude kako bi politički profitirao. Anušić je pogodio u srž, ali kao što vidimo po dosadašnjim rezultatima predsjedničkih izbora, to je govor u vjetar.
Kao premijer Josipoviću je skresao ovlasti. Kolindi je poručio da u miru nije zapovjednica HV-a. Ustav je isti, a sada o tim ovlastima Zoki tvrdi sve suprotno. Lakrdija
Otvori KEKS Pay
