Kao europski vođa na prvoj crti bojišnice, Volodimir Zelenski govorio je uime milijuna Europljana kada je čestitao Friedrichu Merzu na osvajanju položaja – iz drugog pokušaja – novog kancelara Njemačke. – Iskreno se nadamo da će Njemačka postati još jača i da ćemo vidjeti više njemačkog vodstva u europskim i transatlantskim poslovima – rekao je ukrajinski predsjednik. Poruka Zelenskog bila je diplomatska, ali je sadržavala nepogrešivu kritiku zjapeće rupe u srcu europske politike: slabog njemačkog vodstva i odugovlačenja suočenog s agresijom Rusije i izdajom Sjedinjenih Država Donalda Trumpa, piše POLITICO.
Utorak, 6. svibnja trebao je biti dan koji je sve to promijenio, dajući Njemačkoj snažnu novu vladu i vraćajući europski šarm. Umjesto toga, zastupnici Bundestaga ponizili su Merza neviđenom uvredom, odbijajući ga potvrditi na dužnosti čak i nakon što je njegov koalicijski sporazum postignut. Merz je na kraju osvojio dovoljno glasova da postane kancelar u drugom krugu izbora, ali „politička šteta je učinjena“, rekla je za POLITICO Katja Hoyer, akademkinja i autorica knjige „S one strane zida“. „Ovo nije početak samouvjerene, stabilne vlade, već znak koliko su duboke pukotine njemačkog centra.“
Posljednje tri godine Njemačka je oklijevala obavljati svoju tradicionalnu europsku vodeću ulogu, ako je nije i potpuno izbjegavala. Merzov prethodnik Olaf Scholz govorio je o velikoj igri u obrani, ali je odugovlačio s opskrbom Kijeva oružjem poput tenkova i raketa dugog dometa, za koje je Zelenski rekao da su mu potrebne za odbijanje napada Vladimira Putina. Vodeći razjedinjenu trostranačku koaliciju, Scholz je imao malo prostora za veće poteze i na kraju nije mogao spriječiti raspad svoje vlade. Zelenski je primijetio da bi snažno vodstvo Merza bilo „posebno važno s obzirom na to da je budućnost Europe u pitanju – i to će ovisiti o našem jedinstvu“. Ipak, njemačka politika sada je duboko podijeljena. Bez „jedinstva“ kod kuće, Merz će se teško snaći s provođenjem promjena za koje kaže da su potrebne Europi, od naglog povećanja obrambenih troškova do politika koje mogu izolirati njemačku proizvodnju od Trumpovih tarifa i izazova koje predstavlja Kina.
VEZANI ČLANCI:
Na izborima u veljači, krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) zauzela je snažno drugo mjesto s 21 posto glasova iza Merzovih kršćanskih demokrata i ispred socijaldemokrata. Ostat će prijetnja novoj vladi jer migracije i dalje dominiraju političkom debatom. Njemačko gospodarstvo također je na samrti, s tradicionalnom industrijom u padu. Ovi strukturni izazovi s kojima se suočava Merzova koalicija karakteriziraju politički centar koji gubi utjecaj diljem Europe. Isto se može reći i za Veliku Britaniju, na primjer, ali i Francusku. Prošle godine francuski predsjednik Emmanuel Macron riskirao je prijevremene izbore u nastojanju da uništi krajnje desničarski Nacionalni skup (RN), ali je umjesto toga stvorio parlament koji se ne može dogovoriti gotovo ni o čemu.
No vratimo se na Njemačku. U središtu svega ovoga je pitanje. Kako je Merz na kraju napravio takav nered od onoga što je trebala biti parlamentarna formalnost? Je li to bila pogreška jednog ili dva zastupnika koji su mislili da se mogu izvući s prosvjedom? Ili je to bio dublji znak nepopularnog vođe sklonog političkim pogrešnim procjenama? Tijekom svog kratkog boravka u međunarodnoj pozornosti do sada, Merz se pokazao impulzivnim i sklonim pogreškama. Riskirao je oslanjajući se na glasove AfD-a kako bi usvojio mjere o migracijama u Bundestagu prije izbora, vjerujući da će to ojačati glasove njegove stranke CDU. Umjesto toga, Kršćanski demokrati su pali, dok je AfD nastavio svoj marš. Merzovi kritičari ističu odluku bivše čelnice Angele Merkel da mu zabrani moćne pozicije kao dokaz da je znala da nije dovoljno dobar za visoku dužnost.
>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>
Njemačka je poluautoritativna ljevičarska država. Njemačka nije demokracija. Nijemci nemaju slobodu govora.