Neki ljudi su zgroženi onim što radim i vrišteći bježe iz moje ordinacije. Ali drugi to smatraju fascinantnim. Mnogi me ljudi traže“, priča dr. Elizabeth Hohmann, specijalistica za zarazne bolesti u Općoj bolnici Massachusetts u Bostonu. Posljednjih 15 godina dr. Hohmann vodi program transplantacije fekalne mikrobiote (FMT) u jednoj od najuglednijih bolnica na svijetu. Njezin posao je jednostavan na papiru, ali izaziva snažne reakcije. Naime, ona prikuplja stolicu od pažljivo odabranih zdravih donora, ručno je prerađuje u kapsule i daje teško bolesnim pacijentima kojima drugi tretmani nisu pomogli. "Oralno uzimane kapsule često spašavaju živote", kaže Hohmann.
Donori za taj neobičan posao dobivaju solidnu naknadu, oko 1200 dolara (malo više od 1000 eura) za dnevno doniranje tri put tjedno. Ova terapija ima dugu povijest. Prema Američkom društvu za mikrobiologiju, koristila se još u 4. stoljeću u Kini pod nazivom 'žuta juha', zapravo ljudska fekalna kaša za liječenje teškog proljeva i trovanja hranom. "Iako je vjerojatno najgora juha ikad, prijavljeno je da je vraćala pacijente s ruba smrti", ističe Madeline Barron iz ASM-a, pišee Telegraph.
Jednostavno rečeno, FMT unosi zdrav crijevni mikrobiom u bolesnika čiji je mikrobiom uništen, najčešće superbakterijom Clostridioides difficile (C. diff). Te bakterije se nekontrolirano razmnožavaju nakon dugotrajne terapije antibioticima i uzrokuju teški proljev, vrućicu i opasne komplikacije. "FMT može izliječiti ponavljajuće infekcije C. diff nakon samo jednog tretmana s uspješnošću od 94 posto", objašnjava dr. Hohmann. Terapija se primjenjuje u obliku kapsula, tekućine kroz nos ili izravno u crijevo endoskopijom.
No najveći izazov je pronaći donore. "Manje od dva posto kandidata prođe provjeru", kaže Hohmann. Donori ne smiju imati gotovo nikakvu medicinsku povijest, nisu smjeli uzimati antibiotike u protekloj godini, nisu smjeli putovati u inozemstvo niti imati problema s probavom. Moraju biti vitki, redovito vježbati i imati zdravu prehranu bogatu vlaknima. "To je zapravo puno posla za njih. Počinjemo telefonskim intervjuom, zatim slijede fizički pregledi, opsežne krvne pretrage i ponovljeno testiranje na Covid“, dodaje doktorica.
U Velikoj Britaniji sličan program vodi dr. Benjamin Mullish s Imperial Collegea u Londonu. On kaže da je FMT promijenio paradigmu liječenja. "Rezultati prvog velikog ispitivanja 2013. u Amsterdamu bili su zapanjujući. Od 13 pacijenata, kod njih 81 posto proljev je nestao nakon prve infuzije donorskog izmeta", kaže.
Mullish ističe da se FMT više ne koristi samo za C. diff. "Sada istražujemo njegovu primjenu kod ciroze jetre, upalnih bolesti crijeva, pa čak i kod stanja povezanih s Parkinsonovom bolesti i poremećaja prehrane“, kaže. U Britaniji donori rade potpuno altruistički, bez naknade.
Jedna od njih je 29-godišnja Michelle Tan, medicinska istraživačica iz Londona. "Radeći u medicinskim istraživanjima, razumijem koliko je teško dobiti uzorke pacijenata. U početku nisam nikome rekla da doniram, jer sam se bojala reakcija. Kad sam počela pričati, neki su me pitali: ‘Zašto bi to radila?’", priča Tan.
Unatoč početnom oklijevanju, proces joj je postao jednostavan. "Ne oduzima puno vremena. Donosim uzorak u laboratorij u posebnoj posudi, prekrivam je folijom i ledenim oblozima. Zapravo ne smrdi i sve je vrlo praktično", objašnjava. Tan je iznenađena što je prošla strogu provjeru i što je postala super-donor. "Zdravo se hranim, jedem puno vlakana, začina, živog jogurta i redovito vježbam. Rijetko sam bolesna i gotovo nikad nisam uzimala antibiotike", kaže.
Dr. Hohmann se bliži mirovini i teško pronalazi nasljednika. „Iznimno je teško natjerati druge ljude da se bave ovim detaljnim stvarima. Ponudila sam mladom liječniku da preuzme posao, ali nije bio oduševljen. Razumijem da nije ugodno, ali na to se nekako naviknete.“ Unatoč neugodnosti, FMT pokazuje ogroman potencijal. Znanstvenici poput dr. Majdija Osmana s Harvarda upozoravaju da bi terapija mogla pomoći čak i kod mentalnih bolesti jer mikrobi u crijevima utječu na proizvodnju neurotransmitera i povezanost neurona u mozgu", dodaje.
Istodobno, postoji i opasnost. Zbog strogih pravila neki očajni pacijenti okreću se crnom tržištu i sami si primjenjuju netestirane uzorke. "Nitko ne bi primio transfuziju krvi koja nije testirana, a korištenje neprovjerene stolice može imati razorne posljedice", upozorava Osman. Michelle Tan želi razbiti tabu. "Još uvijek postoji takav strah oko našeg otpada, a zapravo je to resurs koji spašava živote. Jednog dana bi ovo moglo zatrebati nekome od nas ili našim roditeljima. Doniranje stolice nije mnogo drugačije od davanja krvi", zaključuje.
Otvori KEKS Pay
