Sve do jeseni 1991. godine Siniša Glavašević (1960.-1991.) bio je prosječan građanin Vukovara koji je živio svakodnevnim životom jednoga Vukovarca. Poslije završetka fakulteta radio je u školama u Lovasu i Borovu naselju, pisao je prozu, a potom je radio kao novinar na Hrvatskom radio Vukovaru, gdje se prvo zaposlio kao spiker. Kada se zaposlio na radiju, nije ni pomišljao da će biti ratni izvjestitelj i da će njegovo ime postati simbol ratnoga novinarstva u Hrvatskoj. Zasigurno nije pomišljao ni na mogućnosti da će biti ranjen, kao i da će samo zato što je radio kao novinar biti ubijen na Ovčari u studenom 1991. godine.
Glavašević je za vrijeme Domovinskog rata postao urednik na radiju i ratni izvjestitelj, o čijim se izvještajima i danas govori. O njegovu radu i ulozi tijekom agresije na Vukovar progovorila je i novinarka s Hrvatskog radio Vukovara Alenka Mirković u knjizi “Glasom protiv topova”. U svojoj knjizi piše o tome kako je Glavašević organizirao rad, ali i išao po izvješća u stožer. Prisjetila se kako se u vrijeme najžešće agresije šalio, ali i podsjetila kako su se suočili i s informativnom blokadom kada se njihova izvješća više nisu prenosila na Hrvatskom radiju. Međutim, ono što su javljali novinari iz opkoljenoga Vukovara put do slušatelja pronalazilo je preko frekvencije tadašnjeg Radija 101. U knjizi Alenka Mirković piše i o tome kako je početkom studenog Glavašević došao na ideju da organizira radio-školu za djecu koja su dane i noći provodila u skloništima i podrumima. Početkom studenoga, točnije 4. studenoga, bio je ranjen krhotinama granate, na putu u bolnicu gdje je krenuo s namjerom da prikupi podatke za uobičajeno izvješće.
Video: Memorijalno groblje u Vukovaru
Ipak, nastavio je i dalje raditi, a svoje posljednje izvješće za Hrvatski radio Vukovar poslao je medijima iz vukovarske bolnice 18. studenoga u 1991. godine u večernjem satima. Iz kruga vukovarske bolnice odveden je 19. studenoga i od tada mu se izgubio svaki trag. Kasnije je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga. Ubijen je dva tjedna nakon svoga 31. rođendana. Mjesec dana kasnije Majda Glavašević, supruga Siniše Glavaševića, za Večernji list je rekla kako sluti da je Siniša živ. Prisjetila se tada kako je Siniša uvijek bio optimističan i da joj je govorio kako će sve biti u redu. Ona i sin Bojan, danas saborski zastupnik, bili su u BiH kod njene obitelji.
“Ne mogu zamisliti gdje je Siniša, ali mislim da je živ svakako. On je običan čovjek, novinar, možda i pjesnik, nije vojnik, ne voli oružje, i nije mi jasno zašto su ga zarobili”, rekla je tada Majda Glavašević.
Kazala je tada i kako se posljednji put s njim čula 18. studenoga kada joj je rekao da su pregovori u tijeku i još jednom ponovio kako će biti sve u redu. Poručio je supruzi i da čuva tada maloga Bojana, da ga vidi kako raste, postaje novinar i brusač dijamanata. Na žalost, od toga nije bilo ništa, posmrtni ostaci Siniše Glavaševića ekshumirani su i identificirani u veljači 1997. godine među ubijenima na Ovčari.
Foto: Vukovar: Ovčara - mjesto najvećeg zločina u Domovinskom ratu
Grob Siniše Glavaševića nalazi se na zagrebačkom Mirogoju, a pokopan je pokraj kolege i prijatelja Branimira Polovine.
U svojoj se knjizi Alenka Mirković prisjetila i dana kada je Glavašević došao iz stožera i kada je ostalima na Hrvatskom radio Vukovaru rekao kako je sve gotovo te da su se toga dana Mladi Jastreb i Vojna policija odlučili tijekom noći povući iz grada. Kazao im je da im se i oni mogli pridružiti, napominjući kako put neće biti lak. Stoga ih je sve pozvao da sami procijene jesu li u mogućnosti podnijeti takav put.
“S druge strane, svi znate koliko smo se eksponirali i što nam se zbog toga može dogoditi. Ja ću zadnji reći što sam odlučio…”, rekao je Glavašević, a kako je u svojoj knjizi prenijela Alenka Mirković. Pojasnila je i kako se Glavašević na takav potez odlučio jer je bio svjestan da bi njegova odluka možda promijenila odluke neke od njih. Nakon što su svi izrekli svoju odluku, on je rekao da ostaje.
“Ja ostajem. Imam svoje razloge i ne želim ih objašnjavati. Mi ćemo ponovno otići do Štaba, a vi se pripremite za odlazak”, rekao im je tada.
Među brojnim njegovim poznatim javljanjima i pričama najčešće se spominju “Optužnica” i “Pričao gradu”. U “Optužnici” Glavašević je tadašnju hrvatsku vlast optužio za smrt Vukovara. U “Priči o gradu“ napisao je kako odustaje od svih traženja pravde, istine i pokušaja da ideale podredi vlastitom životu.
Foto: Vukovarski vodotoranj - simbol obrane Grada Vukovara
“…Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?”, stoji u “Priči o gradu”.
Svoga oca često se prisjeti i Bojan Glavašević koji je prošle godine, u statusu na Twitteru, napisao kako su njegovoga oca, nakon višesatnog mučenja i zlostavljanja, na Ovčari ubili četnici i JNA.
“Danas se sjećamo žrtava Ovčare. Tamo nisu samo pobijeni nedužni ljudi, ondje je ubijena i čovječnost. I danas tražimo pravdu za naše najmilije, ali pravda je uglavnom izostala. Presuda je bilo malo, kazne koje su osuđeni dobili toliko su trivijalne da iz njih proizlazi kako je cijena ljudskog života uistinu trivijalna. Sramota je tim veća što su osuđeni ratni zločinci, poput Veselina Šljivančanina, danas u svojim društvima moralno rehabilitirani, i u svojim društvima tretirani kao uvaženi članovi i dragi prijatelji vodećih političara”, napisao je Bojan Glavašević.
Danas u Vukovaru ime po Siniši Glavaševiću nosi osnovna škola u kojoj je radio kao novinar. Ispred ulaza u školu, kao i u predvorju Hrvatskog radio Vukovara, nalaze se spomen poprsja. Hrvatski radio Vukovar svake godine, 20. studenoga, organizira novinarsko-književne susrete u spomen na njega. Posmrtno je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu i posvjedočenu hrabrost i junaštvo u obrani Vukovara tijekom jeseni 1991. godine, a 2012. godine u zagrebačkoj gradskoj četvrti Peščenica-Žitnjak jedna ulica ponijela je naziv - Ulica Siniše Glavaševića.
Grad si ostavio dragi Siniša, kao i domovinu, u najbolje ruke, a to su Božije. Čast nam je bilo imati te. Volimo te.