Kamo god su slali svoju rakiju na ocjenjivanje, vratila se sa zlatom "oko vrata", odnosno grla boce. Prerasli su brzo hrvatsku scenu pa su se ohrabrili i svoju zlatnu kapljicu poslali u daleki Japan – i osvojili dva zlata na jednom od, kako kažu, 20 najprestižnijih ocjenjivanja hrane i pića u svijetu. A prvu svoju rakiju mladi supružnici Martina Nikolić (34) i Peter Jakupec (31) iz Pitomače ispekli su relativno nedavno. Destilerija MAMM, čiji je naziv sastavljen od početnih slova imena njihovo četvero djece, pokazala se, već je sada to jasno, kao dobar poslovni potez.
Malo zakasnili
– Sve je počelo prije tri godine, kada smo nas dvoje započeli vezu, a ja sam tada taman preuzela voćnjak od svojih roditelja i imala nekakve planove da ne prodajem šljive, nego pečem rakiju, a ideju da proizvodi rakiju imao je i Peter – kaže Martina. A to je znak, ističu smješkajući se, da su srodne duše.
– Te dvije ideje spojili smo u jedno i krenuli, kako se to kaže, "putevima revolucije". Išli smo od destilerije do destilerije, uglavnom po Srbiji, educirali se, kušali, pa se polako i sami upustili u pečenje. Prvi su nam kušači bili rođaci i prijatelji, a potom smo našu rakiju od šljiva i dunja počeli slati i stručnjacima, dakle na natjecanja, kao fizičke osobe – nastavlja. Odmah su došli i dobri rezultati – nikada im rakija nije bila odbačena ili ostala bez nagrade.
– I gotovo sve su to zlatna odličja – ponosi se Peter.
Kada im to već tako dobro ide, pomislili su, mogli bi otvoriti destileriju. To su i učinili, pokrenuli su obrt u listopadu, ali papirologija je bila završena tek u veljači pa su propustili ocjenjivanje u Londonu, no u posljednji je tren Peter "izguglao" Japan Awards 2022. Uzorci su skupljani preko ureda u Francuskoj, odakle su slani u Zemlju Izlazećeg Sunca. No, Martina i Peter naišli su na prepreke pri slanju alkohola preko granice pa je dostava kasnila i propustili su prvi natjecateljski krug. Poslali su organizatorima e-mail s upitom kako kotiraju, jer nisu pronašli svoje ime na prvom popisu nagrađenih, a stigao im je odgovor da su uzorci naknadno pristigli i da će biti ocijenjeni u drugom krugu. A ono im je donijelo dva zlata.
– To nam je ulaznica na inozemno tržište jer će to naše priznanje biti objavljeno u 1500 časopisa. Doduše, mi smo mali, pa je teško reći u kojoj ćemo mjeri moći izvesti taj pohod na strano tržište. No, i u Hrvatskoj je to odjeknulo i više nas ne ispituju zašto je tolika cijena naših rakija, sad znaju – ističu naši sugovornici. Boca rakije od dunje u pakiranju od 0,7 litara stoji 220 kuna, šljiva 160, a jabuka 140 kuna, a ona još nije bila na natjecanjima. Inače, srebro i zlato dobili su za šljivu i dunju ove godine i u Novom Sadu.
Kao mala destilerija, smiju proizvesti 10 hektolitara čistog alkohola godišnje, što je, preračunato, nešto više od 2400 litara rakije, jačine 40 posto. Šljivik im se prostire na jedan hektar površine, posadili su i 260 sadnica dunje, no one su još mlade pa dunje kupuju.
Čija je riječ posljednja kada se peče rakija?
– Peterova – kaže Martina.
– Pečemo rakiju oboje, kako tko stigne, jer Peter radi na razminiranju pa je često na terenu, no on je stručnjak – pojašnjava ona.
A kada je o degustiranju riječ?
– Najbolju ocjenu daje naše društvo – kaže Peter. Na pitanje koja je tajna uspjeha njihovih rakija, odgovaraju da je to "ljubav i predanost prema poslu". Usto, pitomačko tlo je plodno i na dobrim položajima i za voćnjake i za vinograde, kažu.
Što zaradimo - uložimo
Rakije peku u kazanu "po starinski", znali su po tri kotla u danu ispeći, pa bi uz kazan probdjeli i noć.
– Trebale su nam tri godine da razvijemo recepte za svoje rakije, a naša craft destilerija spoj je modernog i tradicionalnog. Modernog jer koristimo enologiju koja nam pomaže u samoj fermentaciji voća, kako bismo bolje zadržali arome te kako bi kvasci uspješnije obavili svoj posao, a tradicionalnog jer pečemo kao što su to činili naši tate, mame, bake i djedovi. I obvezno je prepečemo – naglašavaju. Širiti posao svakako planiraju, no laganijim tempom, ne žele srljati jer žele zadržati kvalitetu, a budu li naglo povećavali količinu, rakija neće, ističu, ostati ista. Još sve rade sami, nemaju zaposlenika, no kad zagusti, obitelj im priskoči u pomoć. A posla itekako ima.
– Svi danas gledaju samo da brzo zarade i ne paze na kvalitetu, a nama je kvaliteta iznad svega. Važno je, dakle, da nam je rakija domaća, craft i iznadprosječna, ne pristajemo ni na što manje. Jer nama je to ionako usputni posao, ne živimo od pečenja rakije, i još uvijek sve što zaradimo, uložimo u destileriju i voćnjake. Gledamo da nam to bude nekakva opcija za budućnost, kako bi nam djeca imala posao i ne bi morala ići raditi u inozemstvo – zaključuje Martina, koja inače radi u banci, no trenutačno je na rodiljskom dopustu.
