U ranim jutarnjim satima 24. veljače 2022., ruski predsjednik Vladimir Putin svoje je sunarodnjake pozvao na “demilitarizaciju i denacifikaciju” Ukrajine, čime je započeo najveći, najkrvaviji rat u Europi od 1945., ma koliko ga nazivao “specijalnom vojnom intervencijom”. Točno dvije godine poslije žrtve se, s obje strane linije fronte, broje u stotinama tisuća. Više milijuna Ukrajinaca je raseljeno, a brojni gradovi na istoku sravnjeni su sa zemljom. Svoju žudnju za slobodom Ukrajina skupo plaća.
Povrh ove tragične bilance, Ukrajina obilježava dvije godine ruske invazije, ali i desetljeće od početka vojne okupacije poluotoka Krima i oružane pobune ruskih separatista u Donbasu, u svjetlu dva mučna događaja koja su se nadvila nad ukrajinsko-ruski oružani sukob. Prvi je smrt ruskog oporbenog čelnika Alekseja Navaljnog koji je živio i umro boreći se protiv režima Vladimira Putina i korupcije u Kremlju, a drugi je gubitak razorene i izgubljene Avdiivke na istočnoj bojišnici. Prva je to velika ruska pobjeda nakon osvajanja Bahmuta u svibnju prošle godine i prijeko potrebna demonstracija ruske moći uoči Putinova reizbora za predsjednika za nešto manje od mjesec dana.
EU snosi veliki dio odgovornosti za ovaj krvavi rat. Nije Johnson pretdstavljao samo Britaniju, kad je Zelenskog odgovorio od potpisivanja mirovnog rješenja. I sada opet, umjesto da gasi vatru, EU je nanovo pali.