Tisuće hektara državne poljoprivredne zemlje u pravnom vakuumu, a na terenu bura, nevjerica i nezadovoljstvo poljoprivrednika od kojih pojedini dobivaju i kazne poljoprivredne inspekcije, nakon što su nastavili i dalje obrađivati zemlju na koju sad nemaju ili još čekaju pravo – samo su neki od epiloga proizišlih nakon tko zna kojih po redu izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji ovih dana stižu na naplatu.
Nakon pet godina, otkako je nadležnost prenesena na općine i gradove, konačno su se, naime, stekli uvjeti da se od početka 2023. počne s masovnijom objavom natječaja i dodjelom državne zemlje u zakup. Pojedini natječaji i odluke u nekim su jedinicama lokalne samouprave (JLS) već provedeni, a prate ih problemi i prozivanja mjerodavnih. Dugogodišnji zakupci, uredni (i neuredni) posjednici državne zemlje, počeli su, naime, gubiti poljoprivredno zemljište koje su godinama obrađivali, ulagali u njega, brinuli se o kvaliteti i na temelju toga dobivali i potpore iz fonda ruralnog razvoja, kredite banaka, koje sada treba vraćati. No kako, ostanu li bez nužnog poljoprivrednog potencijala?
PRAVO NA DRŽAVNU ZEMLJU
Za državnu zemlju ne bi se smjeli dobivati poticaji. Kakav je smisao davati milijune potpore za državne krške livade i pašnjake, na kojima nema ni stoke?! Totalni reset sustava treba. Bacamo novce ekipi koja terorizira županije. Ako netko u poljoprivredi preživljava na račun poticaja, nek se time ne bavi.