Unatoč pretjerivanjima i zabludama, ta je romantičarska predodžba živjela i održavala se stoljećima. Sve do 1990-ih kad se junačka Crna Gora pridružila Srbiji i u brutalnoj agresiji na razoružanu Hrvatsku počinila strašne zločine. U divljanju njezinih rezervista i dobrovoljaca, koji su u uniformama JNA ubijali, palili i pljačkali po jugu Hrvatske, nestali su i kodeks čojstva i nekadašnja Crna Gora. Ispričala se Crna Gora za zlo koje je učinila Hrvatskoj, ali ona stara, herojska Crna Gora zauvijek je nestala. Danas se predstavnici te zemlje, čast iznimkama, prema Hrvatskoj odnose s lažnim poštovanjem. Usta su im puna prijateljstva, dijaloga, pomirenja, a u trideset godina nisu bili kadri riješiti gotovo nijedno otvoreno pitanje (na odštetu Hrvatima koji su prošli torturu logora u Morinju pristali su tek uz pritiske). Ne zagovaram politiku zaoštravanja, ali bezgraničnom popustljivošću i stalnom benevolentnošću prema ljudima okrenutima Beogradu, ljudima kojima je čojstvo nepoznat pojam, ne mogu se ostvariti državni interesi.
Izmakni stolicu osobi koja postavlja žarulju u stanu, da padne, razbije se i osim što ne uspije montirati žarulju joj ista padne na glavu. Fotografiraj to i napravi budalu iz te osobe. Svi će pričati o tome kako je ta osoba pogriješila što je to išla raditi, a tko priča o osobi koja je izmakla stolicu? Koja je izdala njega i hrvatsku politiku? Ta osoba će sutra imati na raspolaganju sve medije kao Puhovski i određivat će vlast. Ona će ispasti megapopularna. A onaj popravljač hrvatske žarulje je "pogriješio" što je takvom, jednom od nekoliko tisuća spavača koji glume desničare, vjerovao. Glasična hrvatska slika. Ništa novo zadnjih nekoliko stoljeća.