Naslovnica Vijesti Svijet

Hrvatski specijalci junaci Srbije: 'Plakao sam za vašim momcima'

"Spašavali smo ljude s krovova, tavana, u čamcu je bilo i po deset beba. Ljudi su predivni. Došao bih opet vrlo rado, obećali su nas pozvati kad se sve smiri"
25. svibnja 2014. u 11:30 242 komentara 144496 prikaza
Obrenovac
Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/5

U ovom jadu i nesreći, koja je i nas i vas zahvatila, vidi se tko je čovjek, a tko ne. Ne mogu ništa drugo reći, nego jedno veliko hvala na pomoći koja je iz Hrvatske stigla kada je i sama Hrvatska u potopu. Hvala momcima roniocima koji su stavljali i život i zdravlje na kocku da naprave prolaz čamcima kako bi se pokupili unesrećeni. Hvala što su se sami kroz onoliku vodu probijali sami, gdje čamac nije mogao, da dostave bocu vode, mlijeka za djecu i komad kruha. Ti su momci dva dana bili u vodi kada je trebalo. Ovako mator sam plakao gledajući te momke kako nesebično i požrtvovno rade i spašavaju. Strah me bilo da im se kakvo zlo ne dogodi. U Hrvatskoj imaju rođenog oca, ovdje su dobili drugog. Gospod ih blagoslovio i sve najbolje dao, kako njima, tako i svima vama, dobri ljudi...

Ovo nisu rečenice iz neke knjige, nego iskrene riječi jednog Srbina iz Obrenovca koje je uputio pripadnicima hrvatske policije koji su sudjelovali u akcijama spašavanja građana u tome gradu. Hrvatski spasilački tim u tom gradiću udaljenom 30-ak kilometara od Beograda našao se vrlo brzo nakon što ga je počela plaviti Kolubara. Nasip je probijen i grad poplavljen u noći s petka na subotu oko dva sata, a pripadnici ATJ Lučko i interventne policije bili su u Obrenovcu već u četiri sata ujutro te u osam sati započeli akciju spašavanja.

– Krenuli smo razmišljajući o tome što nas sve očekuje, ali ono što smo doživjeli premašilo je i naša najgora očekivanja. Ovdje je bila prava kataklizma. Ne postoje riječi kojima bih opisao tu katastrofu, paniku, strah ugroženih ljudi, njihov plač, uplašena i uplakana djeca… Učinili smo maksimalno koliko smo mogli. Mislim da smo odradili dobar posao – rekao nam je u Obrenovcu Nikola Flanjak, zapovjednik hrvatskog spasilačkog tima, koji dobiva pohvale sa svih strana.

Prvoga dana u Obrenovac su došla četiri pripadnika ATJ iz Osijeka i dva interventna policajca iz Varaždina. Nekoliko dana poslije došlo je do zamjene, pa su dečke iz Osijeka zamijenila šestorica specijalaca iz Zagreba i Rijeke. Razmjere katastrofe u ovome gradu vidljive su i tjedan dana poslije. Iako se voda sada već povukla iz dobrog dijela grada, i dalje ima nižih dijelova na kojima su kuće pod vodom. U gradu i dalje nema vode i struje, a i svi su stanovnici evakuirani. U Obrenovac se ne može ući jer sve ulaze kontrolira policija i vojska. Dijelovima grada širi se neugodan miris pa je potrebno nositi i maske na licima.

– Teško je opisati sve što se događalo. U sat i pol voda je u nekim dijelovima bila visoka već dva-tri metra. Kada je grad poplavljen, voda je dosezala dubinu od četiri do pet metara. Neke se kuće nisu ni vidjele ispod površine vode, dok su nekima virili samo krovovi – prisjeća se interventni policajac Jasminko Mirović.

Oni su već prvoga dana sudjelovali u akcijama spašavanja, a ta smjena u petak trajala im je 16 sati, odnosno od osam ujutro pa sve do ponoći, kada su otišli na odmor. Ujutro su opet nastavili posao. Toliko su svi sebe dali u spašavanje da su im i srbijanski kolege savjetovali odmor.

– Nismo pristajali jer smo uvijek išli misleći “idemo još jednu turu”, pa još jednu. Pri kraju toga dana probušio nam se i čamac jer smo u toj vodi, koja je nosila sve i svašta, naletjeli na nešto. Ipak, i u tom probušenom čamcu vratili smo se natrag i spasili još desetak ljudi – kaže Mirović.

Našli četveročlanu obitelj

Uvjeti za rad bili su teški, zbog iznimno jake kiše ni helikopteri MUP-a Srbije nisu mogli letjeti i spašavati ljude iz kuća, koje su iz minuta u minutu bile sve dublje u vodi. U Obrenovcu je kiše palo kao nikad dotad. U četiri dana na područje grada palo je oko 200 litara po četvornom metru. Prioritet svim spasiocima bilo je spašavanje ljudi. Spasioci iz Hrvatske na sigurno su izvodili žene, djecu, nepokretne osobe, ali i malu djecu i bebe. Iako to dečki iz Hrvatske ne govore, domaći policajci neslužbeno su nam kazali da su upravo oni pronašli jednu četveročlanu obitelj koja se udavila u automobilu.

Gdje god se okreneš, vidiš vodu koja nadolazi i ne znaš gdje joj je kraj. Domaći ljudi kažu da je u nekim nižim dijelovima grada voda bila visoka i desetak metara

Ivan Rožđak, interventni policajac iz Varaždina

– S drugoga kata zgrade bebe i njihove mame stavljali smo u čamac. U jednom trenutku imali smo u čamcu desetak beba i njihove mame. Svi uplašeni, vrište i plaču. Teško je bilo i s nepokretnim osobama, kojih je bilo dosta, te starijim osobama. Uvjeti su bili nenormalni za rad – kaže Mirović.

Radili su tako da posada čamca bude što malobrojnija kako bi što više ljudi mogli izvući. Nisu brojili, ali kažu da su na sigurno izvukli više od 90 stanovnika Obrenovaca. Pri tom su nailazili na sve moguće zapreke i probleme. Prvi je bilo to što ne poznaju teren, a drugi što je bujica bila iznimno jaka i nosila je čamac, kojim je bilo jako teško upravljati. Ugrožavale su ih i stvari koje je nosila voda. Više od tisuću automobila bilo je potopljeno pa su i oni plutali oko njihovih čamaca i prijetili da ih prevrnu. Voda je bila toliko visoka da nisu čak mogli vidjeti ni krovove nekih posve potopljenih kuća pa su se znali zakvačiti i za njih. Slikovito prepričavajući situaciju, Mirović kaže kako je voda bila toliko visoka da se u jednom trenutku rukama uhvatio za gornji dio semafora kako bi vidio kuda dalje treba ići i kome pomoći.

– Spašavali smo ljude s balkona, tavana, krovova kuća i svih drugih mjesta gdje su se mogli skriti od vode. Gdje god se okreneš, vidiš vodu koja nadolazi i ne znaš gdje joj je kraj. Domaći ljudi kažu da je u nekim nižim dijelovima grada voda bila visoka i desetak metara. Voda kao voda nije toliko opasna koliko je zapravo problem bila ta bujica i predmeti koje je ona nosila. Nakon svega, iskreno mogu reći da sam ponosan na to što smo učinili – rekao je drugi interventni policajac iz Varaždina Ivan Rožđak.

Nije bilo straha

Dodaje i kako, unatoč svim opasnostima, u tim trenucima nitko od njih nije razmišljao o sebi i svojoj sigurnosti iako ih većina nikada prije privatno nije prelazila ovu državnu granicu.

– Nema tu straha jer, ako razmišljaš o tome, onda je bolje da i ne radiš to. Prošli smo svi obuku i, kada se krene, onda se radi najbolje što se može – kaže Flanjak o tome jesu li u tim teškim trenucima osjećali strah. Na upit kako su ih prihvatili domaći ljudi, vojska i druge službe, hrvatski policajci uglas kažu da je sve sjajno, da su ljudi super i da im svakodnevno prilaze i zahvaljuju na svemu što su za njih učinili proteklih dana.

Ljudi su predivni. Došao bih opet vrlo rado. Obećali su nam domaći ljudi da će nas pozvati u Obrenovac kada se situacija u gradu malo smiri i sanira koliko je to moguće. Ako poziv dođe, svakako dolazimo. Sada nam je svima potreban odmor i želimo da se što prije vratimo svojim kućama i obiteljima – kaže Rožđak.

Bosna objekti prije i poslije poplava prije i poslije Poplave na Balkanu: Pogledajte nove dramatične fotografije iz BiH spašavanje snimka na YouTubeu Reportaža iz Obrenovca: Srbi i Hrvati zajedno rade na spašavanju Pusić Kristalina Georgijeva: 'Dogodila se strašna tragedija. Svi Europljani su se osjećali kao Hrvati i Srbi'

Iako se voda polako povlači, situacija je daleko od normalne. Usto, pojavili su se i pljačkaši. Iz zbog toga nad gradom 24 sata na dan lebdi balon s termovizijskom kamerom MUP-a kojom se nadzire cijeli grad.

Obrenovačke su brojke, koje još uvijek nisu konačne, stravične. Iz grada je evakuirano oko 25.000 građana. Prema službenim podacima, 22 građanina su izgubila život u ovoj kataklizmi. Međutim, prema navodima srbijanskih medija, na popisima nestalih nalazi se 798 osoba, od kojih ih je do sada pronađeno 200-tinjak. Za ostalima se i dalje traga, no svi se nadaju da se većina nije prijavila nikome te da su se negdje smjestili. No zabrinjava to što je bujica najprije udarila i odnijela romsko naselje, u kojem je bilo mnogo onih koji nisu imali dokumente niti su bilo gdje bili prijavljeni...

Spin City car sharing
Pokretanje posla
Pet stvari koje morate znati prije pokretanja biznisa

A1 izdvaja za Vas

  • mhrent.shrent:

    Hvala svima na pomoci. Gresite mnogo sto mislite da mi Srbi mrzimo i nismo zahvalni za svu pomoc koju ste nam pruzili, to je ljudski i nadam se da niko to ne dozivi sto smo mi doziveli ovde kao i ... prikaži još! ljudi u Bosni. Ja imam 35 god tako da sam prosla i rat i sve ostalo. Vreme je za oprastanje i da nasa deca ne rastu u mrznji nego u slozi i ljubavi. Priznajem ima pojedinaca koji i dalje zive u 90 im ali treba shvatiti narod postaje sve obrazovaniji i shvata koliko politika sveta utice na politiku nasih krajeva za korist njima. Moja generacija ide na more u Hrvatsku i Crnu Goru a zasto to sigurno nije zbog mrznje nego obrazovanja i znanja koliko politicka propaganda je u korist ne narodu vec pojedincima i drugim svestkim silama. Hvala na pomoci i nadam se da cemo jednog dana prevazici nase greske i krenuti napred. Pozdrav iz Beograda

  • Avatar mos_mislit
    mos_mislit:

    Malo respekta . Hvala dragom Bogu nismo prosli kao ove dvije drzave. Pozdrav i jedno veliko BRAVO za vas trud da pomognete.

  • VERUM LIBERET:

    I sam vezan prijateljstvima s mojom braćom suborcima iz ATJ Lučko moram Vam reći slijedeće. Netko je, nekad rekao; čovjekom se ne rađamo. čovjekom postajemo. Osobina koje su uvijek krasile ove momke stasale i odgojene u ATJ Lučko su čovjekoljublje, ... prikaži još!, dobronamjernost, hrabrost, iskrenost, istinoljubivost, ljubaznost, marljivost, nesebičnost, odlučnost, osjećajnost, plemenitost, poštenje, prijateljstvo, skromnost, snalažljivost, srdačnost, strpljivost, stručnost, širokogrudnost, uviđavnost. velikodušnost, vjernost. Ništa se nije promijenilo od 1990/91 do danas. Čovjek kako to gordo zvuči! Momci vi ste ponos Hrvatske i pronicatelji istine o hrvatskom specijalcu (policajcu i vojniku)