Prije gotovo dvadeset godina Ante Gotovina i Ante Kotromanović ponosno su stajali na oslobođenoj kninskoj tvrđavi u društvu predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška. U Vukovaru su jučer dvojica suboraca, sada s drugim funkcijama, bili gotovo na suprotnim stranama. Ministar obrane Kotromanović bio je u Vladinoj povorci, dok se general Gotovina priklonio onoj koju je organizirao Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara. Nije to bila jedina dramatična podjela.
Politizacija Dana sjećanja
U “nevukovarskoj Hrvatskoj” ostao je Bojan Glavašević, sin legendarnog Siniše Glavaševića. Na suprotnim stranama bili su prijeratni prijatelji Vukovarci Fred Matić i Tomislav Josić. Ministar branitelja bio je u društvu premijera Milanovića i predsjednika Josipovića, dok je šef Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara predvodio “vukovarsku kolonu”.
I nije sada toliko bitno što je “nevukovarska kolona” imala 300-tinjak sudionika, a vukovarska čak desetke tisuća. Problem je u tome što je Hrvatska podijeljena i što svoje razlike nije mogla zatomiti ni na Dan sjećanja na žrtve Vukovara. Današnje podjele nisu pogubne kao one iz Drugog svjetskog rata, kada su se braća, prijatelji i susjedi borili na suprotnim stranama, ali nisu ni tako bezazlene. One govore o dramatičnom razdoru u hrvatskom društvu i politici koje u kombinaciji s nezapamćenom gospodarskom krizom može izmaknuti kontroli.
Pogrešno bi bilo sada reći, što se pokušava, da jedna kolona odražava pravu Hrvatsku, dok bi druga, po toj nekoj uvrnutoj logici, trebala predstavljati onu izdajničku. Bez obzira što tko mislio o Milanovićevoj vladi, takva je kvalifikacija netočna i, nije pretjerano reći, vrlo opasna.Neprihvatljivo je što se kolona sjećanja u Vukovaru pretvorila u dnevnopolitički obračun.
Nije sporno da je Milanovića vlada, blago rečeno, napravila puno pogrešaka kada je uvodila ćirilicu u Vukovar. Ali je problem i sa Stožerom koji, tako se barem čini, nema uvijek namjeru korigirati Vladu, nego često želi ionako dramatičnu situaciju dodatno “zasoliti”. Pitanje je, osim toga, koliko je Stožer samostalan, a koliko pod izravnim ili neizravnim utjecajem HDZ-a.
Pirova pobjeda
U Vukovaru mora biti mjesta za sve ljudi koji se žele i hoće pokloniti vukovarskim žrtvama. Stožer je ostvario Pirovu pobjedu, ali je zato izgubila Hrvatska. Kao što Hrvatska nije hadezeovska ili esdepeovska, tako nije ni stožerska. Bilo je teško očekivati da će Karamarko i Milanović ruku pod ruku odati počast vukovarskim žrtvama, ali smo još manje mogli očekivati da će Gotovina i Kotromanović, dva ratnika i osloboditelja, biti na suprotnim stranama dvadeset godina nakon Oluje.
Nitko nikad nije ni rekao da je Hrvatska "stožerska". Hrvatsku vodi legitimno izabrana Vlada, a šta se tiče Vukovara, i priglupe Vlade koja svoj festival demokracije provodi na način da ćirilične ploče postavlja pod okriljem noći, samo dva dana prijeprije utakmice Srbije- Hrvatske, javnost je rekla preko "Stožera". Što o ovoj Vladi i njihovoj rodnoj ideologiji misli narod to će rećio preko refernduma, što ne znači da će Hrvatska biti "reeferendumska". P.S., ono što narod misli o "Lex Perkoviću", to će narod jasno reći do znanja pokuša li se ikako ugoditi i odglumiti proces suđenja udbašima u hrvatskoj, za koju znamo da je sve ali da nije pravna država kad su u pitanju partijske bitange, udbaške ubojice i Vladi blisko lopovi, ili ministri, koji kao Čačić mogu dobiti oprost dugova od 280 mil. kuna.