U nedjelju u Splitu je novi veliki ispit za antisistemska nebipolarna rješenja u hrvatskoj politici, koja imajući u vidu i situaciju u Zagrebu, na žalost, hodaju po rubu provalije. Još jedna od mladih političkih nada, aktivist Bojan Ivošević čiji se uspon temelji na poruci “Split je k...c”, mogao bi s porukom “sve je to isti ‘k’” sa znanstvenikom Ivicom Puljkom biti poslan u političku ropotarnicu gdje su već instant političke zvijezde kao što su bili Pernar, Škoro, pa i još euro-aktivni Sinčić, Kolakušić... Zajedničko im je da su nošeni osobnim interesima politički nespretnim i/ili neprimjerenim postupcima u jednom trenutku prosuli punu kantu s mlijekom. Također, kod svih njih pokazalo se da je jedno biti jak na jeziku, a drugo biti jak i u političkim djelima. Biračima može biti simpatičan pa i obećavajući, nerijetko vrlo domišljat i svima razumljiv, radikalan kriticizam vladajućih struktura, ali kad su dobili priliku pokazalo se da je politika vrlo težak i ozbiljan posao osobito kad se iz verbalizacije prijeđe u poziciju realizacije. Nerijetko se, što je slučaj baš kod Puljka i Ivoševića, zbog političkog neiskustva te manjka političke i medijske kulture, mukotrpno stečeni krediti troše na temama kojih uopće nije smjelo biti, a osobito ne na početku vladavine kad je bilo dovoljno vremena, ako ne postići neke značajnije rezultate, onda barem ne stvarati nepotrebne frontove i pokazati da su drugačiji od onih koje su zamijenili.
Stvar je u tome da jos nismo stalozen narod koji vecinom racionalno razmislja i odlucuje. Tu je puno iracionalnog vjerovanja da netko jer je cudak da je posebno pametan a ne cudak jer jednostavno ima psihicke probleme i ne snalazi se u svijetu. To vazi za puno njih u politici od Pernara preko ovih iz Centra pa do Grbmoje, Bulja, Milanovica...