Što dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji. Tako nekako funkcionira zaštita potrošača u hrvatskoj financijskoj industriji. Kad su, nakon dugogodišnjih nezakonitosti koje su kulminirale krahom sustava s kreditima u “švicarcima”, zakonom regulirane promjenjive kamatne stope i vezane uz neki mjerljivi parametar, a usto je nastupila (davno završena) era niskih kamata, banke su još žešće udarile po naknadama. Trebalo je nadoknaditi prihod po drugoj osnovi. Osim što su povećale naknade za “vođenje” računa (ne znam zašto mi pred oči izlazi slika bankarskog službenika kako na povodcu “vodi” papire i izvatke i šeće ih po poslovnici), povećale su se naknade za online transakcije, uvele naknade za podizanje gotovine s vlastitog računa, a neke banke naplaćuju čak i usitnjavanje i okrupnjavanje novčanica u manje ili veće apoene. Banke su vrlo kreativne u smišljanju novih naknada, a više i ne pokušavaju opravdati povećanje postojećih.