Majci je uzeo nakit i sav novac koji je držala u kući. S porukom – vratit ću ono što sam odnio. Odlazi iz svog doma na Rabu i ukrcava se u jedrenjak u Trstu iz kojeg izlazi u Americi 1819. Mladi grof nemirna duha tim činom dezertira iz carske austrijske mornarice. Ne zna se točno zašto je Gerolamo de Dominis pobjegao. Neki kažu da je imao obiteljskih problema, drugi da kao nesputan mladić nije mogao podnijeti vojnu disciplinu. No jedno je sigurno – da nije otišao, ne bi promijenio povijest otočne državice koja je tada uživala samostalnost i neovisnost.
Havaji su SAD-u pripojeni 1898., a posljednji princ koji je njima upravljao bio je porijeklom s otoka Raba – sin Gerolama de Dominisa. Da je Gerolamo rođen na tom otoku potvrdio je dr. Vinko Ribarić u svojoj knjizi “Rabljanin de Dominis, njegova kraljevska ličnost”. Dokazao je to genealoškim stablom koje je dobio od potomaka obitelji Dominis, povijesno značajne za otok Rab, ali i šire područje. Ta je obitelj kroz generacije iznjedrila nadbiskupe, biskupe, vikare, carske izaslanike, dvorske knezove, diplomate, vojskovođe, kapetane brodova... Jedna od najpoznatijih ličnosti iz te obitelji je Marko Antun de Dominis, hrvatski isusovac, matematičar, fizičar i filozof, no tu je i John Owen Dominis, posljednji princ consort od Havaja, koji ne bi obnašao tako visoku funkciju da se njegov otac Gerolamo nije odlučio preseliti na to otočje.
Redovito obilazio otoke
Bilo je to 1837. godine, nakon što se u Bostonu oženio za djevojku iz bogate obitelji, Mary Jones, te poslije rođenja njegovo troje djece, dvije kćeri i najmlađeg Johna Owena (rođeni su u New Yorku). Na Havaje je obitelj došla samo s Johnom Owenom. Dvije djevojčice, Frances Ann i Mary Elisabeth, umiru u 13. godini. Selidba na Havaje može se stoga shvatiti kao njihov novi početak, mjesto gdje će kasnije, talentiranošću oca Gerolama, obitelj steći veliki društveni ugled. Gerolamo na Havajima dobro trguje, postaje vlasnikom jedrenjaka, radi i za havajsku vladu te tako stječe priličan imetak, a s obzirom na to da povećanom pažnjom i brigom sa suprugom odgaja svoga sada već jedinoga sina, šalju ga u najbolje škole na Havajima. Tijekom školovanja, krećući se u najvišim društvenim krugovima, mladi John Owen upoznaje svoju buduću suprugu – havajsku princezu Lydiju Kamehameha Paki, kasnije poznatu kao Liliuokalani. S njom se zbližava nakon što postaje tajnik na havajskom dvoru. Poslije sedam godina u toj službi, zaručuje se s princezom Lydijom, a 1862. njome se i ženi. Princeza koja potječe iz obitelji koja je Havajima dala nekoliko kraljeva tada svome imenu dodaje prezime Dominis. Tako počinje brak koji Havajci godinama kasnije nazivaju nesretnim. Ona je u njega bila ludo zaljubljena, no njega je više zanimala njezina društvena pozicija. Takve su barem kružile glasine, koje su se na tom otočju zadržale do danas. Priča se o njegovoj nevjeri koja je kulminirala kada je dobio izvanbračno dijete s njihovom kućnom pomoćnicom. Drugi, pak, smatraju da je dijete začeto u dogovoru s princezom Lydijom, s obzirom na to da ona nije mogla ostati trudna, a tražio se nasljednik obitelji.
Tajna je to zaostala u prošlosti, o kojoj se malo zna, a puno nagađa. No bez obzira na život unutar četiri zida, par se na javnoj sceni iznimno dobro upotpunjavao. Ona je njega vrlo rado pratila u njegovim obveznim i redovitim obilascima otoka koje je morao obavljati kao guverner otočja, a on je svojim diplomatskim sposobnostima bio njezina potpora u vladanju nakon što postaje prva i posljednja kraljica 1891. godine. Princeza Lydia prijestolje preuzima nakon što umire njezin brat David Kalakaua i uzima ime Liliuokalani. U to vrijeme John Owen već je deset godina generalni i glavni zapovjednik havajske armije. Tijekom više od dva desetljeća na visokim vojnim funkcijama uspijevao je Havaje održati neovisnima. Njegova deviza, napominje dr. Ribarić u svojoj knjizi, kao i deviza njegove supruge, kraljice Liliuokalani bila je “Havaji – Havajcima!”. Zbog toga se može reći, dodaje, da je John Owen desetljećima bio stvarni vladar Havajskog Kraljevstva. John Owen i Liliuokalani vladali su iz palače Dominis (u kojoj su živjeli s majkom Johna Owena Mary Jones), koja je postala kraljevska rezidencija Havaja, a i danas je sjedište havajskog guvernera i poznata turistička atrakcija. Palaču je dao napraviti otac Gerolamo, koji je iste godine kada je sagrađena nestao na Pacifiku ploveći kao putnik u Kinu. Kada je jednom prilikom ondje odsjeo Anthony Ten Eryck, američki povjerenik na Havajima, bila mu je toliko slična kući Georga Washingtona da ju je nazvao “Washington Place”. Tako je Havajci zovu i danas, a po obitelji Dominis nazvali su i jednu ulicu u Honoluluu. U istom gradu stoji i kip kraljice Liliuokalani, koja potpisuje detronizaciju 1893. godine. Učinila je to pod pritiskom grupe biznismena i političara okupljenih u Odboru za aneksiju, koji su smatrali da je pripojenje SAD-u dobro za ekonomiju Havaja. Dogodilo se to poslije smrti Johna Owena, koji umire sedam mjeseci nakon njezina stupanja na prijestolje i biva pokopan sa svim kraljevskim počastima u kraljevskom mauzoleju “Vanu Valley” u Honoluluu. Nakon neuspjela pokušaja njezina vraćanja na vlast, Liliuokalani je uhićena i držana u pritvoru u palači Iolani, gdje, među ostalim, piše knjigu “Havajska priča havajske kraljice” i komponira 165 pjesama, među ostalim i danas najpopularniju havajsku budnicu “Ke Aloha O Ka Haku”, koju još zovu i “Kraljičina molitva”. Čak i nakon njezina puštanja iz palače Iolani, kraljica Liliuokalani ostala je u kućnom pritvoru u palači Dominis. Vrijeme krati pisanjem pisama potomcima obitelji Dominis na Rabu.
Dobila oprost i sva prva
Nakon pet mjeseci, dopušteno joj je slobodno kretanje, a 1896. godine Republika Havaji joj je dala puni oprost i vratila joj sva građanska prava. Kraljica Liliuokalani živjela je u palači Dominis sve do smrti 1917. godine. Do 79. godine živjela je sa svekrvom i izvanbračnim sinom preminulog supruga. Johna Owena ‘Aimokua Dominisa posvaja odmah nakon rođenja, a on nasljeđuje i “Washington Place”. Među havajskim je narodom Liliuokalanin postupak posvajanja potpuno prihvaćen. I nije uopće neobičan.
Tradicija koju nazivaju “hanai” (što znači usvojiti, biti blizu, hraniti, podržavati) slijedila se na tom otočju još do 1950-ih. Smatralo se najvećim oblikom ljubavi roditelja da svoje prvorođeno dijete daju nekome tko će se za njega dobro skrbiti. Čak je i sama Liliuokalani bila dijete – “hanai”. No svoje biološke roditelje nije nikada upoznala. Jednako kako je posvojila Johna Owena, kojeg je nazvala po svom jedinom suprugu, učinila je to još s dvoje djece. Uz nju su odrastali i Lydia Ka’onohiponiponiokalani Aholo i Joseph Kaiponohea’ae’a. No John Owen proglašen je službenim nasljednikom, a da nije bilo aneksije, naslijedio bi i krunu.
Njegovi potomci i danas žive na Havajima. Da su Dominisi Rabljani vidljivo je i na starom obiteljskom stablu. Gerolamo je 1792. rođen na tom otoku, jednako kao što su ondje rođeni i njegovi roditelji – Vincenzo de Dominis i Agnesa Galzigna.
Starotopoljanine - vi očito niste išli na satove Hrvatskog jezika!