U samo nekoliko dana od upada maskiranih muškaraca na manifestaciju Dani srpske kulture do grafita "Ubij Srbina" i "Mrš iz Hrvatske" na dvorani na splitskim Plokitama, Split je postao pozornica na kojoj se mržnja prodaje kao briga za domovinu. To nije tek lokalni incident, nego knjiški primjer kako društvo njeguje vlastite demone. Srbi u Hrvatskoj čine jedva pet posto stanovništva, nemaju realnu moć u politici, ekonomiji ili medijima, a ipak redovito postaju meta. Ne zato što su prijetnja, već zato što je nekome potreban dežurni Pedro na kojeg će se preslikati frustracija ljudi koji žive u stvarnom siromaštvu i simboličkoj nesigurnosti. Kad već ne možeš popraviti svoj život, lakše je mrziti nekog. Sve se svodi na jeftin rekvizit kulturnih ratova: pumpanje identiteta kako bi i Srbi i Hrvati bili Srbi i Hrvati više nego što je to potrebno i daleko izvan granica dobrog ukusa, što samo potvrđuje Krležinu rečenicu o "jednom te istom komadu kravlje balege" koji je povijest napola prerezala.
razbacivati se velikim riječima i patetikom ste mogli i dok su veliki ostrašćenici zazivali hapšenja i zatvore, videći u svakom okupljanju troje ljudi povampirene ustaše. A svaki dan već desetljećima, tamo od 1945. možete zazivati Crkvu i sve plemenite da se, pobogu, sjete zla u šumama Slovenije i Austrije , na pravdi pobijenih desetine tisuća ljudi, jer svi o tome šute čak i danas. Pa ne zazivate tako gorljivo da se oglase jer ako je ikada trebalo , trebalo je sve ove godine kad smo njih prešućivali. Dosta je licemjerja, dosta farizeja, ne plačite nad onim nad čim se ne treba plakati, ne izmišljajte ponovno žrtvu