Na posljednjem popisu stanovnika u Hrvatskoj zanemariv broj građana izjasnio se kao Europljani, dok se prema Eurostatu samo 6% hrvatskih građana identificira s tim nadnacionalnim identitetom.
Na razini EU prosjek je oko deset posto, iako je dio znanstvenika prije tridesetak godina (tijekom optimističnog zamaha tadašnje Europske zajednice) predviđao da će se početkom ovog desetljeća stanovnici članica masovno izjašnjavati prije kao Europljani nego primjerice kao Nijemci, Francuzi ili Grci. Očito je da taj europski identitet nije zaživio niti predstavlja važan magnet. Usporedbe radi, kad govorimo o nadnacionalnim identitetima, godine 1991., dakle u sumrak bivše Jugoslavije, u Hrvatskoj je bilo čak 106 tisuća onih koji su se izjašnjavali Jugoslavenima.
Europa ovako ne može preživjeti: Gdje je problem, zašto se tako malo ljudi osjeća Europljanima?
Veliki dio građana EU osjeća se udaljeno od njezinih institucija
Komentara 8
Zato što vladajuci ne služe narodima nego služe sotoni. Najbolji primjer je farmacija, istambulska, pederluk, o brazovanje, zakonodavstvo koje pogoduje kompanijama a protiv malog čovjeka, narod to vidi nitko nije lud.
Zato što nisu upoznali prednosti europejstva. Treba ih poslati na konzultacije kod Dube Šujice, Karla Resslera i Tonina Picule koji će ih podučiti kako se živi i osjeća EU i brzo će osjetiti zov europskog jedinstva. Nitko više ne stremi Europi od naših europarlamentaraca.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Zato što se osjećaju Nijemcima, Austrijancima, Nizozemcima, Belgijancima, Česima, Hrvatima, Mađarima, Slovacima, a ne Europejcima. To zadnje ne postoji, postoji kao zamisao iz vjerojatno dobre i plemenite namjere, ali EU politika je u dvije zadnje krize, korona krizi i krizi izazvanoj ruskom agresijom na Ukrajinu, pokazala da su članice Unije "složne" do prvog jačeg potresa, npr tržišta, energenata, medicinske prevencije...... Kad zagusti svaki prvo svoju gu..cu gleda, a ostalima što ostane. To je danas toliko očigledno, da je pitanje iz naslova zapravo smiješno i tužno u isti mah.