Nova dionica crnogorske autoceste, od Bara do Boljara na granici sa Srbijom, trebala bi koštati 694 milijuna eura. Novac ide kineskoj tvrtki Powerchina i njezinoj podkompaniji Stecol, piše njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ). List sagu oko te autoceste, koja je započeta 2014., naziva primjerom kineske 'diplomacije dužničke zamke'. 'Za razliku od Europske unije, koja je sumnjala u isplativost zahtjevnog građevinskog pothvata, s mnogim mostovima i tunelima u planinskom području, Peking je već tada bio vrlo spreman ispuniti želju Podgorice', podsjeća FAZ.
Više od milijarde dolara posudila je kineska Exim banka, a posao je dobila državna China Road and Bridge Corporation (CRBC). 'No, prve rate kredita trebalo je vratiti prije nego što je prva dionica ceste uopće bila gotova', piše list, a gradilo se uz mnogobrojna odlaganja i rast troškova. Mala država je, podsjeća se, upala u proračunske teškoće. Tako je 2020. zaduženost Crne Gore dostigla 104 posto BDP-a. 'Shema koja je poznata iz Afrike tada je prvi put viđena u Europi', ocjenjuje list. Tek je dogovor s europskim i američkim bankama sveo kamate na ispod pedeset posto prethodnog iznosa, no otplata glavnice do danas opterećuje Podgoricu, javlja Deutsche Welle.
'Slučaj Crne Gore plastično je pokazao granice kineske moći u regiji gdje različiti diplomatski utjecaji i vanjska potpora igraju ključnu ulogu', piše FAZ. Gradnja se nastavlja, opet s Kinezima, ali postoji ključna razlika, kaže Milan Ljiljanić, prvi čovjek državnog Monteputa – novac sada dolazi iz Europe. EU subvencionira gradnju sa 150 milijuna eura, a Europska banka za obnovu i razvoj daje kredit od još 200 milijuna. 'Time se za 180 stupnjeva okrenuo stav politike EU koja je prije više od deset godina strogo odbijala gradnju te ceste duge 177 kilometara', bilježi frankfurtski dnevni list.
Crna Gora je, dodaje se, danas najizgledniji kandidat za sljedeću članicu EU, možda već 2028. godine. No, u češkoj nevladinoj organizaciji Promatrači Kine u središnjoj i istočnoj Europi smatraju da blizina Podgorice članstvu u EU nije jedini razlog probuđenog interesa Bruxellesa. 'Autocesta je dio većeg europskog koridora 11 koji povezuje Bari u Italiji s Bukureštom u Rumunjskoj', pišu oni.
Uz to, ocjenjuju da se time smanjuje utjecaj Kine i Rusije u regiji. List prenosi da kritičari u Crnoj Gori pothvat podrugljivo nazivaju 'cesta u nigdje', no vlasti misle drukčije. Ljiljanić hvali pothvat kao 'snažan poticaj za razvoj sjevera Crne Gore'. Nova dionica trebala bi se graditi pet godina, a zatim će ostati još dvije dionice ove ceste koja na golemim betonskim stupovima prelazi preko 'zelenih dolina i planinskih padina', opisuje FAZ.
Dodaje se da nije jedinstven slučaj da europskim novcem poslove dobivaju Kinezi, podsjećajući da je slično bilo u slučaju hrvatskog Pelješkog mosta koji je otvoren prije četiri godine. I njega je gradila kineska CRBC. Ta tvrtka sada nije uspjela pobijediti na natječaju za nastavak gradnje u Crnoj Gori, ali ni novi graditelji, Powerchina, nisu nepoznati u regiji. 'U Srbiji i Bosni i Hercegovini taj pekinški državni koncern gradi ceste i vjetroelektrane', podsjeća se. Ista tvrtka vodi konzorcij koji treba graditi beogradski metro, projekt vrijedan milijardu eura.
Otvori KEKS Pay
Koliko se sjećam da se prije govorilo o Jafransko-jonskoj autocesti, koja bi bila nastavak Dalmatine preko Crne Gore i Albanije. Ta autocesta bi bila na kraći put od Grčke prema zapadnoj Europi. Međutim, koliko vidim da je više nitko ne spominje. Crnogorci grade prema Beogradu, a smiješno mi je da to su financira Europa. Hrvatska je mogla imati veliku korist od Jadransko-jonske autoceste. Uvelike bi se povećao promet Dalmatinom, koja sada veći dio godine zjapi prazna. Hrvatska preko Europe nije iskoristila mogućnost da vrši pritisak na Crnogorci da grade autocestu prema nama, a ne prema Srbiji. Ako se ikada sagradi Jadransko-jonska autocesta Dalmatinac će zbog tranzita biti naša najvažnija AC (za razliku od danas). Žalosno je što naši političari nisu vidjeli niti danas ne vide potencijal AC prema Grčkoj