Imenovanjem fra Ive Martinovića za požeškog biskupa prošloga tjedna, generacijska smjena biskupa u hrvatskom episkopatu približila se svome kraju. Trajala je nekoliko posljednjih godina i odvijala se u nekoliko valova, koji su zahvatili veliki dio biskupija od sjevera do juga, istoka i zapada Hrvatske. Bila je začinjena s više ili manje iznenađenja, među kojima je bilo i onih koja su zadesila same imenovane biskupe. Pa je upravo spomenuti novi požeški biskup mons. Martinović u intervjuu za HKR kazao da je o svojem biskupskom imenovanju čuo neke priče od kolega svećenika, onako u šali, a sam o tome nikad nije razmišljao. „Nisam tome pridavao nikakvu važnost jer sam bio svjestan i sto posto uvjeren da po mojim kriterijima nisam za tu službu. Ima mnogo sposobnijih svećenika koji su završili različite doktorate, koji u Crkvi u Hrvata i u Požeškoj biskupiji obnašaju visoke službe, koji su bolje upućeni u život Požeške biskupije, koji poznaju tu stvarnost i koji su možda spremniji to prihvatiti, nego ja. Za mene je uistinu bio šok kada me je apostolski nuncij obavijestio da me je papa Franjo imenovao požeškim biskupom. Najprije sam osjetio težinu, kao da se nešto prelomilo u meni. S druge strane bio je osjećaj straha jer nisam o tome nikad razmišljao, nisam se time bavio, ne poznam strukture biskupije, ne poznam ono što služba biskupa u sebi nosi“, rekao je iskreno mons. Martinović i tom svojom otvorenošću osvojio mnoge. Baš kao fra Ivica Petanjak prije devet godina, kada nam je u intervjuu rekao da mu se „zacrnilo pred očima“ kada mu je nuncij uručio papir s njegovim imenom kao novog biskupa krčkog te se morao malo otići sabrati u molitvi u kapelici nuncijature.
herceg bosanska biskupska konferencija