Najvažniji događaji, oni koji donose oluju, dolaze na golubljim nogama, govorio je filozof Nietzsche. Slično tome, prošlog tjedna je, bez puno medijske pompe, na “smetlište povijesti” otišao jedan od najvažnijih međunarodnih sporazuma dvadesetog stoljeća. Radi se o (tada) tajnom sporazumu između Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije, koji je potpisan prije točno pedeset godina, čije je čedo bio tzv. petrodolar.
Ta 1974. godina bila je jedna od najturbulentnijih godina. Svijet je pogodila naftna kriza. Embargo arapskih zemalja OPEC-a zbog američke vojne pomoći Izraelu u Jomkipurskom ratu učetverostručio je cijene nafte. Inflacija je divljala, burza se srušila, a američko gospodarstvo klizilo je recesiju, iz koje se nije vidio izlaz. Postojala je strepnja kako bi SSSR krizu mogao iskoristiti za širenje svoje moći. Tadašnji američki predsjednik Nixon, koji će iste godine i sam abdicirati, poslao je misiju na tajni diplomatski zadatak. Cilj te misije bio je da se onemogući zemlje OPEC-a da koriste naftu kao oružje i da se uvjeri kuću Sauda da svoje novostečeno bogatstvo investira u američko gospodarstvo. Neuspjeh misije nije dolazio u obzir, jer bi to trajno ugrozilo ekonomsku i političku dominaciju Sjedinjenih Država u svijetu.
Dovedeno je u pitanje i povjerenje u sam dolar. Što bi tu uopće moglo poći po zlu?
Teško je precijeniti značaj sporazuma između Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije. Zbog njega je dolar ojačao i praktički postao “svjetska valuta”, a američke Federalne rezerve svojevrsna “svjetska banka”
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.