Udruge proistekle iz Domovinskog rata u posljednjih su se petnaestak
dana podijelile u dva suprotstavljena tabora Koordinaciju
udruga koju je nakon sedam godina i službeno osnovao general Đuro Dečak
i Zajednicu udruga koju je pokrenulo sedam udruga "odbačenih" iz
Koordinacije te potpomognutih s još osam republičkih udruga
među kojima je i Hvidra.
Dva suprotstavljena tabora ne slažu se ni u čemu osim što i
jedni i drugi tvrde da se "nije dogodio raskol među braniteljima".
VL: Jeste li Republičku
koordinaciju udruga proisteklih iz Domovinskog rata registrirali iza
leđa sedam "odbačenih" udruga?
Dečak: Nikako. Namjeravao sam izvijestiti sve udruge o registraciji na
sjednici 27. veljače. Ali vi ste me preduhitrili.
VL: Ne mislite li da ste
ih o registraciji sa sedam udruga osnivača trebali obavijestiti i prije?
Dečak: Žao mi je što se to dogodilo. Dopuštam da
je učinjena pogreška. Ali mi smo se dvije godine dogovarali
o registraciji i za to su znale sve udruge. Molili smo ih neka donesu
potrebnu dokumentaciju za registraciju Koordinacije, ali samo ih je
sedam to i učinilo. Više nismo mogli čekati pa smo kao
osnivače registrirali samo sedam udruga, ali smo ostavili statutarnu
mogućnost doregistracije ostalih udruga.
VL: Dvije godine
pripremali ste registraciju. Zašto vam se odjednom žurilo?
Dečak: Dobili smo informaciju da se nekoliko drugih udruga želi
registrirati pod nazivom "Republička koordinacija" pa smo morali brzo
reagirati.
VL: Koje su to udruge? Je
li među njima i neka od sedam tzv. odbačenih?
Dečak: Ne mogu ništa tvrditi. A kako se ne bavim
nagađanjima, ne mogu odgovoriti na to pitanje.
VL: Je li vas pogodilo to
što se udružilo sedam udruga te se povezalo s još
osam i osnovalo Zajednicu udruga?
Dečak: Malo je prebrzo bilo to njihovo ujedinjavanje i osnivanje
zajednice, što je dokaz da su neke udruge svjesno
opstruirale osnivanje Koordinacije kao pravne osobe. Priznajem, nije mi
drago. Bio bih sretniji da smo i dalje svi u jednoj koordinaciji jer
imamo slične ideje i iste ciljeve. Želim im sreću i uspjeh u radu. Ali
moram reći kako se nadam da ćemo opet zajedno sjesti za stol.

VL: Ne prihvaćate to da je Koordinacija spala na sedam udruga?
Dečak: Dokle god se udruge službeno ne očituju o napuštanju
Koordinacije, sve su one članice. Kada se Tomo Merčep oporavi,
pokušat ćemo svi zajedno sjesti za stol i nešto
se dogovoriti. Uostalom, nije važan broj udruga, već to koliko
branitelja one predstavljaju.
VL: Je li se Koordinacija
podijelila prema političkom ključu?
Dečak: Bilo je tu i politike.
VL: Znači, politika ipak
ima utjecaja na braniteljske udruge?
Dečak: Nikako! Ja znam razlikovati babe i žabe. Ni u Udruzi
dragovoljaca i veterana ni u Koordinaciji nisam dopustio upletanje
politike.
VL: Niste li vi osobno
član političke stranke?
Dečak: Ja sam član HDZ-a, ali od smrti predsjednika Tuđmana nisam
politički aktivan. Moja posljednja politička dužnost bila je ona
saborskog zastupnika. Svatko ima pravo na političko djelovanje. I ja to
potičem. Ali to ne smije kolidirati s aktivnostima u udruzi.
VL: Ipak, priča se da ste
iznimno bliski s ministricom Jadrankom Kosor.
Dečak: Svašta se priča. Ali i vi ste svjedok da sam ja bio
uvijek prvi za kritiziranje kad bi se napravilo nešto
loše. Naše se partnerstvo pogrešno
tumači. Prije svega, sporazum o suradnji između Koordinacije i
Ministarstva potpisali smo s ministrom Ivicom Pančićem. Jadranka Kosor
taj je sporazum samo naslijedila. Sad govore da sam blizak s njom, a
prije nekoliko godina govorili su da sam "partizan" zbog suradnje s
Pančićem. Ipak, mora se priznati da je J. Kosor silno puno učinila s
Fondom branitelja.
VL: Nazivali su vas i
ratnim profiterom.
Dečak: Jesu. I to je boljelo. Ali neka su pričali. Ja sam i prije rata
vozio "mercedes", ništa nisam isisao iz prsta. A bogatstvo
koje sam donio iz rata pregolemo je. To su svi oni ljudi, moji
prijatelji iz rata. Što sam ja mogao ukrasti? Što
sam mogao dati nekome? Deset metaka više? Kako sam mogao
profitirati u ratu? Nikako.
VL: S kime je bilo
lakše pregovarati s Jadrankom Kosor ili s Ivicom
Pančićem?
Dečak: Podjednako je teško. Jedina je razlika u tome
što J. Kosor zagovara politiku koja braniteljima nudi puno
više nego što im je nudio njezin prethodnik.
VL: Kako žive branitelji?
Dečak: Teško. Ispod svake razine. Tu je država zakazala. I
J. Kosor i I. Pančić. Otprilike 30.000 branitelja nezaposleno je,
problemi su golemi.
VL: Vi ste bogat čovjek.
Dečak: Relativno. Ne želim biti siromašan. Zato radim. Ali
iz Udruge i Koordinacije nikada nisam dobio ni kune. Čuo sam da je
Željko Sačić izjavio da primam nekakvih 50 ili 60 tisuća kuna mjesečno.
To su gluposti i neistine. Savjetovat ću se sa svojim pravnicima i sa
Sačićem ću o njegovoj izjavi, ako mi se ne ispriča, razgovarati na sudu.
VL: Sa svih vas strana
napadaju. Navodno ste i preko svojih lovačkih veza Erste fondu
priskrbili upravljanje Fondom hrvatskih branitelja.
Dečak: Iz lovačkih krugova poznajem predsjednika uprave Erste banke
Petra Radakovića. Ali Erste banka dobila je posao na javnom natječaju.
Ja s time nisam imao veze. Dapače, i Udruga i Koordinacija imaju račune
u drugim bankama. A to što me sa svih strana napadaju samo
je dokaz njihove slabosti i ljubomore zbog uspjeha moje udruge.
VL: Jeste li zadovoljni
radom Fonda branitelja, Fonda za stipendiranje i Zaklade?
Dečak: Zadovoljan sam što sve to postoji. Ali imam
prigovore: zašto još nije isplaćena pomoć iz
Zaklade, zašto su uvjeti za stipendije prestrogi? Ima toga
dosta, ali polako će se sve riješiti, bitno je da Fond
opstane.

VL: Protivite se rasprodaji imovine?
Dečak: Apsolutno. Savjetovat ću članovima svoje udruge i svim ostalim
braniteljima da ne prodaju svoje udjele. Fond je dobra stvar za
branitelje.
VL: Ali branitelji ne
žele prodati udjele iz hira. Oni žele prodati da bi preživjeli.
Dečak: Za pomoć braniteljima postoji Zaklada, a s rasprodajom udjela
treba pričekati jer do travnja iduće godine neće biti privatizirane sve
tvrtke na čije dionice branitelji imaju pravo. Naime, prema
sadašnjem zakonu, kada branitelj kapitalizira svoje udjele,
više nema pravo na udjele u tvrtkama čije će dionice tek
doći u Fond. Ako pritisak branitelja za prodaju udjela bude velik,
pokušat ćemo izmijeniti zakon. Na taj način branitelji bi i
nakon što kapitaliziraju sve svoje udjele ostajali članovi
Fonda i imali bi pravo na udjele svih dionica koje će se slijevati u
Fond hrvatskih branitelja. Bit će to moj prijedlog.
VL: Republička zajednica
branitelja, u kojoj je i sedam udruga iz nekadašnje
Koordinacije, zatražila je od Vlade da se odrekne svih vaših
prijedloga i da se preispita ima li Koordinacija pravo na tri člana u
Upravnom odboru Fonda.
Dečak: To su besmislice. Što se tiče predstavnika u tijelima
Fonda, novoosnovana Zajednica tamo ima više svojih ljudi
nego Koordinacija. Bilo bi mi drago da se vidi koliko branitelja
zastupa koja udruga. Na našem je popisu njih 217.000. Neka i
ostale udruge izađu sa svojim brojkama.
VL: Koliko je branitelja
obranilo Hrvatsku u Domovinskom ratu? Je li broj od 489.407 branitelja
pretjeran?
Dečak: Taj broj nije izmišljen. Toliko je ljudi u
evidencijama MORH-a i MUP-a. To je velik broj. Usudio bih se reći i
prevelik. Ali o tome ne bih nagađao. Mnogi s popisa branitelja ne mogu
valjano napisati svoj ratni put.
VL: Mislite li da je
neborbeni sektor bio nužan za Registar hrvatskih branitelja?
Dečak: Jest. Bio je nužan da bi se zaštitili dečki koji su
rat proveli u rovovima. Nikome se nije mogao oteti status koji je
dobio.
VL: Je li pravedno da
službenica Ureda za obranu dobije jedan bod po danu kao i oni koji su
oslobađali Maslenicu?
Dečak: Nije pravedno. To sam već rekao. Tražio sam i izmjenu kriterija,
ali moj prijedlog nije prošao.
VL: Što će
biti s upisima na fakultete djece dragovoljaca?
Dečak: Čekamo zaključke radne skupine koja se bavi time.
Naša djeca ne moraju biti privilegirana, ali treba im se
pomoći na neki način. Stipendijama ili na sličan način. Osobno sam
veliki protivnik privilegija. Sjećam se vremena nakon II. svjetskog
rata i tadašnjih privilegiranih. Ne treba nam takvo
što.
VL: Može li isto
ministarstvo biti zaduženo za branitelje iz Domovinskog rata i borce iz
II. svjetskog rata kako to neki predlažu? Na primjer, Ministarstvo
veterana?
Dečak: Podržavam prijedlog! Ali uz borce NOB-a to ministarstvo treba
obuhvatiti i ostale vojske iz II. svjetskog rata. I, naravno, svaka
grupacija mora biti neovisna o ostalima.
Povući ću se kada Fond bude normalno egzistirao
* Hoćete li članstvu
preporučiti za koga da glasuje u studenome?
– Kao i dosad, reći ću im neka glasuju u skladu sa svojom
savješću. Ništa drugo. Oni najbolje znaju za koga
će glasovati.
* Rad u braniteljskoj
udruzi sve je sličniji političkom angažmanu. Budući da ste rekli da se
u politiku ne namjeravate vratiti, razmišljate li i o
povlačenju iz Udruge i Koordinacije?
– Kada Fond hrvatskih branitelja uplovi u mirnije vode, kada
napravimo sve što bude potrebno da Fond može normalno
egzistirati, ja ću se povući. Ova je ekipa već dosta toga napravila.
Osim Fonda, tu je i uspješno riješen problem
minimalne starosne mirovine branitelja koja ne smije biti manja od 45
posto prosječne plaće...
* Znači li to da je novac
jedini problem branitelja?
– Naravno da nije. Branitelji su živo tkivo, ali mislim da
više neće biti tako opsežnih projekata kao što je
pokretanje Fonda.
Za Merčepa i mene ne brinite se
U koordinaciji vi ste predsjednik. Navodno je Tomislav Merčep zatražio potpredsjedničko mjesto. Bojite li se sukoba dviju jakih ličnosti? – Nema straha od sukoba. Ja sam predsjednik i nisam se sam izabrao na to mjesto. A u Koordinaciji nema mjesta potpredsjednika. Postoji predsjedništvo koje čine predsjednici svih udruga. Ne brinite se za Merčepa i mene. Tomo i ja dobro surađujemo i surađivat ćemo i bolje čim izađe iz bolnice. Želim mu brz oporavak.