Pretprošle subote, na dan kad su svi svjetski mediji, pa onda i hrvatski, bili usredotočeni na prosvjednike žutih prsluka, Gilets Jaunes, u Parizu, u istom gradu prosvjedovalo se i na događaju nazvanom Marš za klimu, Marche pour le Climat. Na prvom se okupilo oko deset tisuća prosvjednika i sve kamere ovog svijeta. Na drugom oko 25 tisuća prosvjednika, o čemu vjerojatno niste ništa ni čuli.
Jer, kao što to primjećuje pariški kolumnist Financial Timesa Simon Kuper, nekako je moderno i u trendu omalovažiti brigu za planet Zemlju kao nekakav elitistički problem. Pa čak i kad tu brigu istog dana iskazuje dvostruko više prosvjednika na ulicama istog grada, njih se valjda smatra pješadijom globalnih elita, a ne iskreno zabrinutim građanima. Jer, upozorenja da bi klimatske promjene izazvane ljudskom rukom mogle jednog dana potopiti Miami i Veneziju, a s njima i Dioklecijanovu palaču u Splitu, ne izgleda tako televizično i fejsbukozovno kao zapaljeni automobil na Champs-Elyseesu i pljačkaški pohod na Diorov butik pod krinkom pravedništva.
Nisam toga dana bio u Parizu, premda sam dvojio je li bolje ostati u Bruxellesu i pratiti skup na kojem su se pojavljivali Marine Le Pen i Steve Bannon, ili otputovati i izvještavati iz Pariza. Na kraju je ipak prevladalo ovo prvo, što nije bila loša procjena jer je rezultiralo prvim, ekskluzivnim intervjuom Stevea Bannona za hrvatske medije. Slagali se ili ne slagali s tim stjegonošom desničarskog antiglobalizma i nacionalističkog populizma, ključnim čovjekom Trumpova uspjeha na predsjedničkim izborima u Americi, Bannona je važno saslušati i pokušati shvatiti.
Saslušavši ga, i objavivši taj intervju tako da svaki naš čitatelj može sâm izvući zaključke o Bannonu, evo mog skromnog shvaćanja:
Prvo, Bannon dosta besramno eksploatira netom sklopljeni Marakeški sporazum o zakonitim migracijama kako bi svoje nacional-populističke ideje upakirao u što zapaljiviji celofan. Migracije su, nakon kaotičnog iskustva koji Europljani pamte s vrhunca migrantske krize 2015./2016., jedna od politički najzapaljivijih tema na zapadu. Bannon to zna i svjesno želi iskoristiti činjenicu da se jedan UN-ov globalni sporazum o tako zapaljivoj temi, idealnoj za besramno eksploatiranje u političke svrhe, sklapa u “zgodno” vrijeme par mjeseci prije izbora za Europski parlament, na kojima Bannon želi pomoći svojim europskim istomišljenicima da osvoje što je više moguće vlasti.
Desnica prosvjeduje protiv Marakeškog sporazuma, policija koristila suzavac i vodene topove:
Drugo, tko bi bio najprirodniji partner Bannonu u Hrvatskoj? Nema sumnje da mu se već neki nude, ili traže priliku da mu se nude. Politički aktivisti poput Željke Markić ili Vice Batarela vjerojatno bi dali što god mogu, pa i odrekli se nekoliko tisuća lažnih potpisa na referendumskoj inicijativi “Narod odlučuje”, kad bi znali da će zauzvrat postati Bannonovi hrvatski partneri u njegovoj organizaciji "Movement". Ali, kad bolje razmislimo, među relevantnim političarima u Hrvatskoj najviše sklonosti da se svrsta na Bannonovu (i Trumpovu) liniju pokazuje aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Možda nisu potpuni istomišljenici, ali argumentacija kojom se Kolinda Grabar-Kitarović poslužila da bi se distancirala od Marakeša je navlas ista Bannonovoj. Ni njegova teza da je Hrvatska prirodni produžetak Višegradske skupine nije našoj predsjednici sasvim strana, jer ono što ona naziva uspravnicom Jadran-Baltik Bannon naziva jednim od dva geopolitički najvažnija prostora u svijetu. Kolinda i Bannon brzo bi našli zajednički jezik. Samo je pitanje je li to dobra ili loša vijest za Hrvatsku…
Treće, iz intervjua je jasno da Bannon slabo razumije Hrvatsku. U zemlji poput Hrvatske najveće zlo nisu zakonite migracije, nego je najveće zlo rapidno gubljenje stanovništva u ratu i miru, koje postaje još gore kad se događa u kombinaciji s kroničnim izostankom suvisle, k rezultatima orijentirane, demografske i migracijske politike. Pametna useljenička politika može biti rješenje, a ne problem za Hrvatsku. A plaće u Hrvatskoj niske su ne zbog zavjere globalnih elita koje ruše cijenu rada uz pomoć migranata, kako se trudi objasniti Bannon, nego zbog niske produktivnosti. Povećaj produktivnost, u čemu ti mogu pomoći i useljenici, i povećat ćeš i plaće.
Četvrto, nacionalizam je zlo (domoljublje je dobro i lijepo, ali nacionalizam je nešto sasvim drugo, što je ovdje bila teza jedne ljetošnje kolumne). Bannon-Trumpov nacionalizam još se može pokazati iznimno opasnim.
Pogledajte video o vojnom avionu F-35:
Stefan Aust, njemački lijevi izdavač (der Spiegel) prije par dana demontirao je UN-ov kompakt iz Marrakesha kao opasniji od poteza Merkel 2015. Jer legalizira ilegalne migracije. NGO-i će zlorabiti niz smjernica (tzv. soft laws) da bi proizvoljno države potpisnice izvodiliili pred sud. Znakovito je i da iza tog "kompakta" stoji generalni tajnik UN-a Guterres, dugogodišnji predsjednik Socijalističke internacionale.