“Bez računa se ne računa” moto je pod kojim je Porezna uprava pokrenula nagradnu igru i akciju koja bi naše sugrađane trebala potaknuti na život i poslovanje izvan sive zone. Pobjednik je trebao prikupiti što više računa u ograničenu vremenu. Rezultirala krajem prošle godine skandalom kad je iz nagradne igre diskvalificirana studentica medicine čiji je način prikupljanja računa proglašen neprihvatljivim, a nagrada je oduzeta i pobjedniku. Porezna uprava post festum je zaključila da ni njegova metoda nije prihvatljiva. Ne ulazeći u meritum je li ovo dvoje sudionika nagradne igre trebalo pobijediti ili ne, možemo zaključiti samo jedno – na državu kao pravednog i dosljednog organizatora i provoditelja politika i procesa, pa i banalne nagradne igre, građani se ne mogu osloniti. Iz više razloga. Nema jasnih pravila. Propisi su nepotpuni i pisani tako da ih je moguće arbitrarno tumačiti i od strane onih koji bi ih se trebali pridržavati i od onih koji ih provode. Kad dođe do spora sudovi su spori, nepouzdani i izazivaju sumnju u pristrano odlučivanje. Riječju, nema povjerenja. Nema onog krucijalnog: Čist račun, duga ljubav. Kao i u svakoj drugoj vezi i u vezi države i građana krucijalno je povjerenje. Ono rađa lojalnost ili generira nelojalnost.
